S Ibrahimom su, kako kaže Teufik, više kontaktirale sestre, ona iz Zagreba i druga, Fikreta Kulašić, koja boravi u Kozarcu. Sestre su se redovno čule i s Ibrahimovom bivšom suprugom Zuhrom, u čijem je stanu u Rovinju on živio

Za tragičnu vijest da mu je brat Ibrahim (62) stradao nakon što ga je u Rovinju u petak automobilom pregazio popularni hrvatski pjevač Tony Cetinski, Teufik Kevljanin (75), mještanin Kozarca kod Prijedora, saznao je od sestre Emire Kulašić koja živi u Zagrebu.

Dobar čovjek

- Tuga, toliko dugo ga nisam vidio... Zvao me i moj sin koji živi u Španiji. Kaže da mu nije ni do čega, žao mu Ibrahima. Da je bar ovdje bio, da mu se pomogne, ali... – započinje priču Teufik, koji se s bratom posljednji put sreo prije tridesetak godina.

Tada je došao da mu vidi unuka. Inače, stradali je iz rodnog Kozarca otišao davno, a već decenijama je živio u Rovinju.

S Ibrahimom su, kako kaže Teufik, više kontaktirale sestre, ona iz Zagreba i druga, Fikreta Kulašić, koja boravi u Kozarcu. Sestre su se redovno čule i s Ibrahimovom bivšom suprugom Zuhrom, u čijem je stanu u Rovinju on živio.

- Ostavila ga je da tu živi i otišla nakon što su se rastali. Plaćala je i račune i preko nje je sve išlo. Ona je rodom iz Bihaća i navraćala je nekoliko puta i kod nas - kaže Namka Kevljanin, Teufikova supruga.

S velikom sjetom priča o stradalom djeveru.

- Živio je slabo, koliko znam, od socijalne pomoći. Pomagala mu je i porodica... Sakupe nešto para pa mu pošalju. Bio je sušta dobrota od čovjeka. Nikog nije dirao, jednostavno, živio je neki svoj život. Sve nas je volio i poštovao, ali mu se nije dolazilo ovdje. Tako je odabrao. Sjećam se svog dolaska u Rovinj. Mene i svekrvu, njegovu majku Minu, dočekao je baš kako treba. I ručak nam je pripremio. Bio je prava dobrica, ali i nesretan čovjek, jer je izgubio sina. I ta tragedija se dogodila nepun mjesec i po nakon dženaze majke Mine - kaže Namka.

Zaraslo ognjište

Samo pedesetak metara od njene kuće pokazuje nam u kupinu zaraslo porodično ognjište gdje se Ibrahim rodio.

- Željan sam ga ostao, a ni na dženazu mu neću moći otići, jer ne znam kako - kaže Teufik, koji je već 47 godina vezan za invalidska kolica.

Avaz.ba