Izdvajamo

Banjaluka - Sanel Garibović (24) iz Prijedora, optužen za razbojništvo, izvinio se u banjalučkom Okružnom sudu Fikretu Turkanoviću, kojeg je opljačkao zajedno sa Jasminom Kararićem.

- Žao mi je zbog onog što sam učinio i kajem se. Turkanović je dobar čovjek koji mi je pomagao i davao novac kad mi je trebalo. Na sve me nagovorio Kararić - ovim riječima se Garibović u sudnici obratio Turkanoviću, koji je bio svjedok optužbe.

I pored ovog izvinjenja Garibović i njegov advokat Mile Tomić kazali su da ipak optuženi neće priznati krivicu.

Turkanović je u sudu ispričao da su ga napale dvije osobe, od kojih ga je jedan držao za glavu a drugi za ruke. Rekao je da su ga tukli i tražili novčanik, te da ih tada nije prepoznao.

- Kazao sam im da je novčanik prazan i da imaju na stolu novac. Rekao sam im: "Uzmite, samo me pustite". Oni su uzeli 40 maraka i nešto siće. Kasnije sam saznao da su ovo djelo počinili Garibović i Kararić, koje poznajem od malena - kazao je Turkanović.

On je negirao da je Gariboviću i Kararići ikad psovao majku i prijetio, kao što je u svom svjedočenju rekao Kararić.

Svjedočenjem Garibovića tužilaštvo je završilo svoje dokaze, a odbrana nije imala dokaza. Banjalučki Okružni javni tužilac Ljubo Macanović je nakon svjedočenja precizirao optužnicu, zbog čega je advokat Tomić zatražio odgodu suđenja da bi se pripremio za završne riječi. Sud je prihvatio taj prijedlog.

Tužilaštvo tereti Garibovića da je zajedno sa tada maloljetnim Kararićem 7. maja 2013. godine oko 22.30 časova provalio u kuću Turkanovića. Tom prilikom oni su ga udarili više puta po glavi i ukrali mu oko 45 maraka. Postupak protiv Kararića ranije je obustavljen.

 Nebojša Tomašević/glassrpske.com

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.