FIKRET HODŽIĆ
PRVAK MEDITERANA
Razgovor i fotografije:Nenad Vučković
Fikrete,iskrene čestitke za osvojenu titulu
prvaka Mediterana.
Hvala Nenade tebi i Milanu za moralnu
podršku koja mi je u ovom trenutku itekako bila potrebna.
Hvala što ste i ovog puta bili "žrtve",a sve zbog druženja i sporta.
Bez vas i vaše finansijske pomoći VIl Mediteransko
prvenstvo ove godine ne bi bilo ni održano,kao i
prošle godine Državno prvenstvo.
Čini mi se da ovogodišnja takmičarska sezona nije za tebe počela baš najsjajnije.
Izgublo si u Skoplju na kupu Makedonije od Časara Arpada.
Nismo navikll da te vidimo pobjeđenog na domaćoj sceni. Koji je za to bio razlog i zašto si nastupio u slabijoj formi?
Ja sam uvijek govorio da mi rana takmičenja nikako ne odgovaraju, pogotovu ne u aprilu,jer teško skidam masno tkivo koje se povlači tek u maju.
Osim toga, proizvodnja rekvizita,zatim adaptacija kluba u Kozarcu,sve je to
uticalo da se slabije pripremim.
Da li te je neočekivani poraz razočarao?
Naprotiv,taj neuspjeh me je još više motivisao,
kao i neuspjeh na Evropskom prvenstvu u Lenjingradu.
Ta dva neuspjeha su me prenula i
naterala da se zamislim:
Fikrete,ili radi kako
treba ili se povlači!
Čujem da si bio odllčno pripremljen za prvenstvo BIH, održano u Velikoj Kladuši.
Da,to je bio moj prvi ispit za nastavak karijere
i ujedno dobra provjera forme za Mediteransko
prvenstvo.
Pobeda na prvenstvu BiH mi je dala novo samopouzdanje. Vidio sam da još nisam za staro gvožđe.
Vjerujem da čitaoce "Flex-a" zanima kako si se pripremao za prvenstvo Mediterana?
Pa,da znaš,nije bila nimalo lako ni jednostavno.
Bio je to spartanski način treninga, ishrane i uopšte življenja.
Trenirao sam svakodnevno
po 5-6 sati, računajući i vožnju biclkla,20-40
kilometara dnevno, i trčanje 3-5 kilometra
dnevno.
Smatram da je ovakav, dvomjesečni,
način treninga i specijalne ishrane uticao na to
da postignem dobru formu.
Isto tako,moram
napomenuti da živim u jednom mirnom mjestu,
punom čistog vazduha i sa prekrasnom prirodom.
A svakako da je od ogromnog značaja i podrška članova moje porodice. Supruga Suada i kćerka Elvisa mi pripremaju hranu,a takođe mi prave društvo i na treningu,zajedno
sa sinom Džemalom.
Ovaj put,na Mediteranskom prvenstvu,pratila te je i tvoja porodica. Oduševljeno su reagovali na tvoj uspjeh istrčavši na pozornicu sa šampanjcem u rukama.
Kako sl ti doživio
svoju prvu međunarodnu pobjedu?
Zaista sve je bilo sjajno.
Velika je stvar kada
uspjeh možeš proslaviti sa najbližima.
Bili smo sretni kao nikada do sada, pa sam tu pobjedu
proslavio i isto veče u moru.
Bilo je to ponoćno
kupanje,možda najljepše u
mom životu.
Želim sa ponosom napomenuti da svu dodatnu radost zahvaljujem i Helmutu Vagneru
internacionalnom sudiji iz Njemačke, koji je sve vrijeme bio uz nas i pomogao svim članovima
naše reprezentacije da uvježbamo "tim pozing' i pobijedimo,što je veliki uspjeh i podstrek za
naš jugoslovenski bodi-bilding .
Kako je izgledao tvoj jednodnevnl trening?
Ustajanje u 6 sati, doručak u 8 sati, trčanje 2 kilometra , trening za jednu mišićnu grupu.
Nakon treninga jedem i odmaram. Ručak je u 15 sati,
užina u 17 sati, trčanje 2-4 kilometra,trening za drugu
mišićnu partiju (izmedju ova dva treninga vozim biciklom 20-40 kilometara),u 20 sati večera,a u 22
spavanje i tako svaki dan,non stop!
Zaista,nije ti bilo baš lako.
Znajući koliko si
uporan,vjerujem da češ se lako pripremiti za
Državno prvenstvo, 13.oktobra u Prijedoru i
Svjetsko,krajem istog mjeseca u Maleziji.
Ovaj put mi je zaista veoma stalo da se dobro
pripremim,jer petnaestu titulu atlete Jugoslavije treba da osvojim u Prijedoru,pred svojom rajom ". Naravno i Svjetsko prvenstvo je
veliki izazov,a ni ambicije nisu male.
Sjećam se da si jednom prilikom izjavio da je u tvojim dugoročnim planovima zacrtan
nastup na Mr. Olimpije.
Je li to još uvijek tako?
Da,to je još uvijek moj san,a vjerujem i san svakog ozbiljnog bodi-bildera.
Ukoliko se ne
ostvari slijedeće 1991.godine,ja ću biti strpljiv i dalje vjerovati u ostvarenje svog najvećeg sna.
Pobjedom na Medlteranskom prvenstvu ti si
već počeo krčiti put do ostvarenja tog sna,jer
će reportažu sa ovog takmičenja objaviti najpoznatiji svjetski bodi-bilderski časopisi.
Da,to je istina. Treba prvo pobijediti na manjim
takmičenjima i stvoriti ime,odnosno vrijediti
nešto,pa se tek onda nadati eventualnom učešću na Mr. Olimpije.
Za kraj,reci nam šta misliš o bodi-bildingu u
našoj zemlji?
Trenutno stanje je takvo da ni takmičari ,ni
klubovi,a ni Savezi , ne znaju kuda i kako.
Izborili smo se da bodi-bilding bude priznat sport , ravnopravan sa ostalim sportovima , ali samo na papiru .
Od te ravnopravnosti nikakve koristi ni za takmičare ni za većinu klubova.
Primjećuje se osipanje takmičara i takmičarki.
Razlog za to je što oni nemaju nikakve koristi ni za većinu klubova.
Dobiješ pehar,medalju i diplomu i za to si se mučio godinama.
Moraju se
uvesti nagrade, slijediti sistem tenisa.
Mi ćemo prvi put u Prijedoru pobedjnicima dijeliti nagrade. Kolike će one biti još se nezna, ali Organizacioni odbor će se potruditi da budu što veće.
Klubovi,odnosno svi mi koji smo u bodi-bildingu, moramo već jednom izabrati prave ljude u
Savezu Jugoslavije, ljude koji su učinili mnogo za bodi-bilding,a koje danas odbacuju oni koji apsolutno ništa nisu učinili za razvoj i prosperitet ovog sporta, već su u njemu iz samo nekog svog interesa,uživajući u patnjama i sputavanju drugih.
Smatram da će napredak,odnosno prosperitet
bodi-blldinga biti moguć ako finansiranje preuzmu privatnici i ako se stvori pravi marketing.
Važno je i to da svi budemo jedinstveni u pogledu pravila takmičenja i da se pridržavamo
odluka većine, odnosno Saveza Jugoslavije.
Hvala na razgovoru, Fikrete.
Iskreno ti želim,
a vjerujem i svi čitaoci "Flex-a", da ti se svi
snovi i planovi vezani za bodi-bilding ostvare,jer bi to bio uspjeh i svih nas koji nikada
nismo prestali da vjerujemo da si predodređen i za najveće rezultate.
Hvala, Nenade, učiniću sve da ne iznevjerim
očekivanja svih onih koji su uz mene.
