Izdvajamo

U ponedjeljak, 10. decembra 2018. godine, u svojoj porodičnoj kući u Kozarcu na Ahiret je preselio najstariji bosanskohercegovački imam hadži Teufik-ef. Hadžić u 98. godini života.

Teufik-ef. Hadžić je rođen u Kozaruši, 24. 06. 1921. godine, od oca Edhem-ef. i majke Šefke-hanume. Onovno obrazovanje je završio u Kozarcu, a zatim osmogodišnju Banjalučku okružnu medresu. Na početku imamske službe bio je imam u Gornjim i Srednjim Jakupovićima, a zatim je prešao u rodnu Kozarušu gdje je ostao do svog odlaska u penziju, službujući punih 30 godina u tom džematu. Bio je vjersko-prosvjetni referent (glavni imam) za područje Medžlisa Islamske zajednice Kozarac od 1969. do 1982. godine. Obnašao je niz značajnih funkcija u Islamskoj zajednici. Jedan je od članova Odbora za ponovno osnivanje udruženja Ilmijje za područje SFRJ. U dva mandata bio je potpredsjednik Ilmije SFRJ, četiri mandata je bio član Sabora Islamske zajednice, te je u jednom mandatu bio i član Starješinstva Islamske zajednice i sekretar ovog tijela. Za svoga života napisao je veliki broj članaka i bio redovan dopisnik Glasnika i Preporoda, a u poslijeratnom periodu napisao je i dvije knjige: Džamije i džemati Kozarca i Moje sjećanje na Banjalučke medrese… Iza Teufik-ef. je sa svojom Fatima-hanumom stekao osmero djece, od kojih ih je petero odraslo i nadživjelo ih.

Teufik-ef. će ostati zapamćem po mnogobrojnim djelima koja je uradio tokom svoga života, među kojima je najviše hajrata vezanih za vakufe u Kozarcu.

Dženaza Teufik-ef. će se prema oporuci obaviti ispred Mutničke džamije u Kozarcu, u petak, 14. 12. 2018., iza džume namaza , a ukop će se obaviti u haremu Kozaruške džamije.

Molimo Uzvišenog Allaha da Teufik-ef. da lijepi i vječiti džennet, a porodicu okiti saburom!

Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un!

 

medzliskozarac.ba

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.