Izdvajamo

Dan Ašure je deseti dan mjeseca Muharrema. Muharrem je jedan od četiri mjeseca koji su posebno poštovani u Kur’anu. Ašure je najdragocjeniji dan u tom mjesecu.

Na ovaj dan se spravljaju i posebna jela ašura (na arapskom deset). Spravlja se tako da se stavi više vrsta voća i povrća i tako napravi smjesa kao znak sjećanja na Nuha.



Povodom tog dana udruženje žana Kamičani su posjetile dom za starija lica "ENEA" u Kozaruši.
One su svojom posjetom iznenadile raju koji tu žive, ali i koji tu rade.

Žene su sa sobom donijele poklone za sve stanovnike Doma, a donijele su i tri hodalice koje služe kao pomagala za hodanje.

Stanovnici doma su bili jako iznenađeni, na njihovim licima se vidjela sreća, nekima je i suza potekla.
Kozarac treba da bude ponosan što ima takve stanovnike  koji se trude da bar na jedan dan posjete stare i iznemogle osobe u Kozarcu i da malim gestom izvuku osmjeh na njihova lica. Udruženje žena "Kamićani" su u tome zaista uspjele.

Druženje i razgovori uz kafu i sokove su potrajali ali za posjetioce i stanovnike doma sve je prošlo tako brzo.



Bilo je to kratko, ali ugodno i korisno provedeno vrijeme sa rajom u domu i s velikom porukom, a ta je da uistinu sitnice čine život bogatijim i ljepšim. Nekad običan razgovor toliko ispuni čovjekovo srce.

Nijaz-Caja Huremović

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.