Izdvajamo


Među brojnim priznanjima koje je do sada dobio, od onoga za najboljeg menadžera i evropskog menadžera za 2015. i prošlu godinu, povelja i plaketa do specijalnih evropskih priznanja, Kozarčaninu Enesu Kahrimanoviću, direktoru “Austroneta”, posebno je draga čestitka koju je ovih dana dobio od mališana iz vrtića “Bambi” iz Kozarca.

Ne bez razloga, jer je Enes, osim kao dobar menadžer, prepoznatljiv i kao humanitarac koji iz vlastitog džepa snabdijeva prvačiće školskim priborom i torbama, a djecu iz vrtića didaktičkim materijalom i igračkama.

- Volim ljude i volim pomoći. Posjetila su me djeca iz Kozarca i od njih sam dobio prelijepu zahvalnicu. To mi je najdraže priznanje od svih dosadašnjih. Na njoj su djeca nacrtala svoje ideje o životu. Zahvaljujum im i od mene će sigurno dobiti nešto zauzvrat – obećao je Kahrimanović.

A radnike “Austroneta”, njih 83 koji su u BiH već poznati kao sretnici kojima na račun godišnje legne 14 plaća, ove godine je, umjesto već poznatim druženjem uz večeru u nekom od restorana, počastio dvodnevnim boravkom na Vlašiću.

Avaz.ba

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović