Izdvajamo

Komentar na izjave Pavića i Jakupovića o neprovodjenju Statuta Grada Prijedora i Zakona o lokalnoj samoupravi RS po zahtjevu i inicijativi za izgradnju spomenika ubijenoj djeci grada Prijedora

 

INSTITUCIJA OMBUDSMENA/OMBUDSMANA
ZA LJUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE
PREDMET: KOMENTAR

Zahvaljujem vam se i sa poštovanjem vam se ponovo obraćam i dajem tačne i istinite navode po pitanju zahtjeva za izgradnju spomenika ubijenoj i nestaloj djeci Grada Prijedora(njih 102:96 Bošnjačkih,5 Hrvatskih i jedno Srpsko dijete).
Od podnošenja zahtjeva 25.11.2014. godine sa gradonačelnikom smo se sastali 3 puta (17.12.2014.,21.05.2015. i 30.11.2015. godine).
Na prva dva sastanka smo dbili informaciju da nema zakona na nivou BiH,ali da je on kao čovjek za izgradnju tog spomenika i da će on pripremiti izgradnju spomenika ali da ne dolazi u obzir lokacija ispred patrije ali da se mi roditelji obratimo ministarstvu BiH i da probamo da regulišemo izgradnju takvih spomenika u Federaciji kada su Srbi u pitanju.

Mi smo tom prilikom rekli da takav spomenik postoji u Sarajevu i Konjicu a da je u postupku izgradnja istog spomenika u Bugojnu te da mi roditelji želimo da se spomenik ubijenoj i nestaloj djeci u Prijedoru gradi na način i po zakonu na koji je sagrađena nekolicina spomenika u gradu Srbima I Srpskim borcima (na kojima se nalaze 2 imena ljudi koje je Haški tribunal proglasio ratnim zločincima i raspisao potjernicu) te pokazali sliku spomenika iz konjica.
Tačno je da je gradonačelnik uputio delegaciju u Konjic da vidi spomenik,utvrdi istinitost naše izjave te smo dobili uvjeravanja da će on razgovoarati sa predsjednicima klubova odbornika i da neće biti problema u rješavanjau zahtjeva.

30.11.2015. godine na razgovoru sa načelnikom smo dobili ponudu (a da o tom u prethodnom periodu ništa nije dogovoreno i pominjano) da spomenik gradimo mi roditelji sami i na lokaciji u Raškovcu ili Puharskoj (van grada) na što sam reagovao i rekao da nisam kompetentan da sam odlučim o tome i da ću zvati sastanak roditelja što sam i učinio.
Na sastanku roditelja 25.11.2015. godine roditelji su odbili predloženo o čemu smo ih pismeno obavjestilli 3.12.2015. urgencijom.
Ponudu gradonačelnika roditelji su shvatili kao da gradonačelnik ne želi spomenik u gradu ubijenoj i nestaloj djeci.
Na svim sastancima niti jednom nisu usaglašavani stavovi niti tražena rješenja sa roditeljima ubijene i nestale djece osim obećanja da će zahtjev biti usaglašen sa klubovima odbornika skupštine da bi jednoglasno bio usvojen na skupštini Grada Prijedora.

Niti jednom nismo dobili pismeni odgovor na zahtjev i urgencije upućene gradonačelniku i predsjedniku skupštine a na prijem kod gradonačelnika smo čekali po par mjeseci.
Shodno tome smo tražili od odbornika Duratović Mirsada (čija je majka u odboru za izgradnju spomenika,čiji je brat od 15 godina ubijen),da stavi na dnevni red skupštine podneseni zahtjev što je isti pokušao ali to nije prošlo.
Iz izloženog proizilazi da navodima i obrazloženjem gradonačelnika Marka Pavića se ne možemo složiti jer nisu ono o čemu smo razgovarali u 3 navrata, niti je data obećanja roditeljima ispoštovao ni sproveo u djelo.

Što se tiče izjašnjenja predsjednika skupštine gospodina Jakupovića takođe ne možemo prihvatiti niti se složiti ni u jednom djelu.
Od podnošenja zahtjeva sa Jakupovićem smo se sastali nekoliko puta a zadjni put 06.11.2015. godine a ja kao predstavnik roditelja svaki mjesec po 2 puta i od istog sam tražio da zahtjev stavi na dnevni red skupštine te smo dobijali odgovor da će biti na dnevnom redu na narednoj sjednici skupštine i tako 14 mjeseci za redom.

Na prvom sastanku roditelja i predsjednika dogovoreno je da će zahtjev biti razmatran na martovskoj skupštini, kako se to nije desilo odmah smo reagovali i dobili odgovor od predsjednika (nisam dobio zeleno svjetlo) biti će na dnevnom redu na aprilskoj skupštini , i od aprilske pa majske i junske i svaki put novo obrazloženje zašto nije bilo na dnevnom redu (nije dogovoreno,nije pripremljeno) i tako sve do danas.
10.03.2015. pozvao me na sastanak sa odbornicima skupštine (Bošnjacima) koji me uvjeravaju da će se boriti da zahtjev prođe na skupštinu i da se izgradi spomenik ubijenoj i nestaloj djeci Grada Prijedora a da to predsjednik skupštine pripremi i stavi na dnevni red,što se nije desilo.

Iz navedenog se vidi da od strane gradonačelnika i predsjednika skupštine nije bilo nikakvih ponuda niti pronalaženja rješenja za izgradnju spomenika osim što je gradonačelnik predložio (30.11.2015.) kako sam naveo da gradimo spomenik u Raškovcu ili Puharskoj mi roditelji odnosno odbor za izgranju spomenika a on će pomooći finansisjski koliko mogne, na što nismo pristali.
U međuvremenu smo obavili razgovor (21.12.2015.) sa podpredsjenikom narodne skupštine RS gospodinom Bratićem i podpredsjednikom RS gospodinom Salkićem gdje smo dobili podršku pomenutih i obećanje da će obaviti razgovor sa gradonačelnikom i predsjednikom skupštine.
U svom obrazloženju gradonačelnik i predsjednik navode da će u 2016 uvrstiti u plan skupštine i ovaj zahtjev za izgradnju spomenika a nemaju dogovor sa roditeljima niti odluku skupštine da se odobrava zahtjev za izgradnju spomenika.

Iz navedenog se vidi da se stvarno stanje i predočeno stanje predsjednika i gradonačelnika uveliko razlikuje iz čega proizilazi kršenje statuta Grada Prijedora i zakona o upravnom postupku.
Naime zakon o lokalnoj samoupravi RS propisano je da su jedinice lokalne samouprave,između ostalog,nadležne za obezbjeđivanje uslova i određivanje načina izgradnje,odnosno postavljanje i uklanjanje objekata na javnim površinama u naseljenim mjestima i na ne izgrađenom građevinskom zemljištu kao i ostvarivanje zaštitu i unapređenje ljudskih prava i sloboda građana i individualnih i kolektivnih prava pripadnika nacionalnih manjina u skladu sa zakonom.
U tom smislu, kada građani jedinici lokalne samouprave podnesu inicijativu za rješavanje određenog pitanja u skladu sa važećim propisima skupština jedinice lokalne samouprave obavezna je da u roku od 60 dana od dana dobijanja inicijative obavi raspravu i građanima dostavi obazložen odgovor.

Pravno gledano skupština jedinice lokalne samouprave ima dužnost da razmotri svaku inicijativu koju dobije pod uslovom da je pokrenuta na način i u obliku propisanim zakonom.
Iz navedenog proizilazi da su odbornici dužni da odlučuju o građanskoj inicijativi jer se radi o pravu neposrednog učešća građana u lokalnoj samoupravi,što znači da odbornici uopšte nemjau mogućnost da odluče da li će ili neće uvrstiti inicijativu u dnevni red,oni su dužni da donesu odluku,kakva god ona bila.Posebno ističemo ono što su i sami gradonačelnik i predsjednik naveli,da je inicijativa podnesena 25.11.2014. godine,da je od tog dana prošlo 14 mjeseci ,a da javna rasprava nije održana,što znači da je u konkretnom slučaju prekršen zakon o lokalnoj samoupravi RS i statut grada prijedora na štetu podnosioca zahtjeva.
Na kraju u vezi sa mišljenjem gradonačelnika da bi donošenje zakona o spomenicima i spomen obilježjima na nivou BiH sistematski riješilo navedeno pitanje i nebi bio dio politikanstva,obavještavamo vas da RS ima zakon o spomenicima i spomen obilježjima oslobodilačkih ratova,te da se istim,između ostalog,uređuje i izgradnja spomenika na teritoriji RS pri čemu je svim zainteresovanim subjektima dato pravo da pokreću inicijative za podizanje spomenika i spomen obilježja.

Roditelji smatraju da je trenutno stanje u ovoj oblasti dovoljno regulisana i da nema potrebe da se čeka da se usvoje propisi na nivou BiH da bi grad Prijedor ispoštovao podnosioce građanske inicijative i donio odluku o istoj.
Na kraju neka se izgradi spomenik ubijenoj i nestaloj djeci grada prijedora na način i po propisima i zakonima kojima su izgrađeni i ostali spomenici u gradu Prijedoru nakon minulog rata.

S poštovanjem Predstavnik ubijene djece Bačić Fikret

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.