Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Zašto pišem? Želim provocirati, želim da me se čuje, čita, ne želim da budem “bitna”. Jesam li bolesna? Mnogi kažu da jesam, preporučuju razne lekare i terapije, ali baš razne. Hvala, mama mi je dobro, a otac još bolje. Pivo mogu popiti, bez obzira na boju flaše, ali je zelena najbolja, u pravu ste. A ni ,,pravi,, mi ne fali. Hvala.
Ja sam samo turbno nadrkana. Zato jer smo gubitnici. GUBITNICI. Naše glasanje preko fejsa je krik nemoćnih koji imaju dojam da njihovo vrištanje dopire do ušiju moćnih. Jebe se moćnima i za mene i za vas.
Živimo u ludoj državi, punoj mafije i kriminalaca, tamo u ,,vrhu,, gde su ,,nedodirljivi. Nisu baš tako nedodirljivi, u susednim nam zemljama, nisu nigde u svetu osim u Bosni i Hercegovini.
Jbt. mi smo i po tome posebni. Stvarno je Bosna jedna, jedina.
Evo juče, neka hapšenja, paćena kamerama, pompezna ,,trese se gora,,. Međutim kad ih puštaju , u ,,nedostatku dokaza,, pričaj mi priču, kada drže predmete u ladicama do zastare, kada šefovi istih tih u uniformama koji ih hapse, povuku konce ,,kolariću paniću, pletemo se samiću,, tj. kad se ,,rađa miš,, nema kamera. A mi , nedjeljom u 07.15 ujutro dobijamo poruke: “Podsećamo Vas da imate dospelo nepodmireno dugovanje… Molimo da svoju obavezu podmirite što pre. Vaša… u PM. d.d.”
Sve je isto, samo NJIH ima još više.
Ako ste shvatili što je ovim tekstom pisac hteo reći, svaka vam čast.
A slika je samo, da ublažim ovo koliko sam se ispsovala…lakše mi je…malo.
P.S. Nisam dama, živela DEMONkratija !!!

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.