Izdvajamo

PIŠE: SRĐAN PUHALO

23. septembar 2014. godine

Dragi dnevniče,

ustala sam oko 9h i baš sam se naspavala. Ovaj Amitriplin (antidepresiv) je čudo od tablete. Popiješ ga i spavaš kao zaklan, kako kod nas vole da kažu. Muž me počeo zvati „uspavana ljepotica“, što je novi pupoljak romantike u našem braku. Naravno, od kada koristim Amitriplin (antidepresiv) i ne sanjam, a imati snove danas je postalo luksuz.

Prije nego što su ustala djeca popila sam Moklobemid (antidepresiv) da bi poboljšala raspoloženje i psihomotorna aktivnost. Za djecu moram biti  nasmijana i aktivna, povećala sam dozu jer mi valja srediti kuću, napraviti ručak, uraditi zadaću za 2, 4 i 6 razred, oprati nešto na ruke, a nadam se  da će  malo raspoloženja preteći  i za muža kad se oko 17h vrati sa posla.

Danas je 5 godina od kako sam nezaposlena, ali uz Mirtazapin (antidepresiv) sve je lakše i nemam osjećaj krivice, kao ni osjećaj manje vrijednosti što sam magistrirala „Rodne studije“ u Sarajevu. Od kada ne volontiram u nevladinom sektoru i ne vucaram se po seminarima i protestima, sve je nekako postalo bolje. Više sam sa djecom, muž je prestao da pije Persen (tablete za smirenje na biljnoj bazi) jer su ga prestali zajebavati na poslu, zavoljela me svekrva, a pozdravlja me i naš sveštenik.

Danas ću se vidjeti sa mojom kolegicom sa faksa Ivanom. To je ona što je završila fakultet kad sam ja magistrirala. Sada radi pri vladi i baš je krenulo u životu. Radi u nekom ministarstvu, kupila stan i auto, aktivna je u stranci, redovan seks. Mislim da joj malo zavidim. Kaže ona meni „Nije sve tako crno u Republici Srpskoj kao što se tebi čini. Ti si obrazovana i načitana, vidiš sta nam rade ovi stranci, balije i nevladin sektor. Pogledaj ponekad Dnevnik RTRS-a i ne slušaj ove naše mračnjake iz opozicije koji šire svoje crne deluzije i halucinacije među narodom. Ti si pametna žena, depresija je kod tebe nasljedna i organske prirode, nije ti blokirano preuzimanje noradrenalina, serotonina i dopamine kod neurotransmitera, a to dovodi do povećanja njihove koncentracije na spojevima nervnih ćelija.”

Hoće da idem sa njom na jogu, kaže da je to sada IN i da joj pomaže da pročisti čakre i pronađe svoj duševni mir. Ja njoj kažem draga Ivana znaš li  ti onu onu poslovicu iz Kalnovika „Hvali jogu, drž se sedativa“.

Oko 19h planiram da popijem Fluoksetin (antidepresiv) jer tada muž gleda dnevnike. Bolje spriječiti, nego liječiti, jel tako?

Prije „Apostrofa“ ja i muž ćemo se „naduvati“ jer jedino tako mogu da gledam predstavljanje kandidate za poslanike u Parlamentu Republike Srpske. Muž ide i na predizborne mitinge, a ja ne mogu jer za to još nisam pronašla odgovarajuće tablete.

Ćao. Kisić, hugić, smajlić.

PS. Danas sam pročitala da u odnosi na 2011. godinu u Republici Srpskoj se za 29% povećala potrošnja antidepresiva i za 30% lijekova za smirenje.

Frontal.ba

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.