Izdvajamo

Godišnjica zločina nad porodicom Tatarević kod Prijedora

Nishad Tatarević, najmlađi ubijeni u porodici Tatarević iz Zecova kod Prijedora, da je danas živ imao bi 39 godina. Vjerovatno, oženjen i s djecom sada bi se igrao pored zasijanih kukuruza i pšenice pored kuće u ovom ramazanskom danu.

Njegova majka Hava je živa i prkosi vremenu. Ona se i danas sjeća svoga Nishada koji je na današnji dan 21 godinu kao i njegovih još pet braće i otac i još se ne zna gdje su im kosti. Još niko nikada nije sproveo istragu zašto i gdje su odvedeni, još niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin počinjen u Prijedoru gdje se dogodio genocid nad Bošnjacima.

Tačno se zna da su stravične zločine počinile srpske snage sastavljene od domaćih rezervista i dobrovoljaca, ali niko nikada nije za to odgovarao.

Ogorčeni Bošnjaci, koji žive u RS traže od nadležnih institucija da napokon pokrenu istragu koju porodica preživjelih Tatarevića čeka punih 21 godinu.

Preživjeli traže da se u ovaj slučaj uključi i Milorad Dodik, predsjednik RS, kako bi zločinci bili privedeni pravdi i kažnjeni.

Nikada ne smijemo zaboraviti da su u Zecovima kraj Prijedora na današnji dan ubijeni Muharem, rođen 25.05.1939., Senad rođen 28.04.1961., Sead rođen 09.06.1963., Nihad rođen 24.06.1968., Zilhad je rođen 20.10.1969., Zijad rođen 06.05.1972. i Nishad rođen 14.07.1974.

Avaz

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.