Izdvajamo

 

Danas 19.03. 2022. je, nakon dvije godine pauze zbog Korona pandemije, na Debelom Brijegu održana deseta tradicinalna manifestacija pod nazivom "Crimužijada". Ovu manifestaciju je organizovalo Planinarsko društvo "Mrakovica" Kozarac.

 

Ovo je već tradicija da se u ovo doba godine bere i priprema sa jajima crijemuža. Pored toga je bio i kazan sa gulašom, a koji je pripremio Ziko Bešlagić, za sve posjetioce na ovoj manifestaciji. Došli su i gosti iz Cazina, Srbije, Tuzle, Ljubuškog, Krupe, Sanskog Mosta "Mulež" i "Kanjon, Bijeljine, Breze, Kaknja, Valjeva, Vareš, Požarevac i drugih gradova. Bio je i sportski program, ženski nogomet, a sve je začinila muzika uživo.

Današnju crimužijadu su pravile žene članice PD"Mrakovica"
Za dobru crimužijadu one su morale razbiti peko 500 jaja, 10 litara ulja, i par velikih vreća crimuže..

 

Danas je bilo oko 200 gostiju na crimužijadi.

Na spisku nedostaje PD "Kanjon" Sanski Most, a bili su prisutni, nisam uslikao drugu stranu spiska.

"Ovo je već jedna tradicija"Crimužijada", a svako društvo ili narod koji nema svoju tradiciju koji nema obićaje gubi svoj smisao. Ovo društvo, PD Mrakovica, krenulo je prije 12 godina jednim činom crimužijade, jer je Kozara puna tog biljnog svijeta, a on je izuzetno blagodatan, kvalitetan, koristan, pa i preporuka i poruka sa ovog skupa je: Ova prva proljetna biljka, koristite je što više. Ona je čistać organizma" Kazao je, za Kozarac.eu, Hamdija Kahrimanović.

I ovaj put tradicija, Tamka i njene Simit maslenice. Ovaj put samo dvije, a predhodnih govina bilo je po četiri ili pet. Kaže, izdaje je snaga.

Maid Muhamedagić iz Cazina, danas najmlaži planinar na Crimužijadi. Sa šest godina popeo se na Osječenicu, 02. januara ove godine. Najmlađi planinar koji se ikad popeo na Osječenicu.

Fudbalski turnir za žene je posebna atrakcija i to čini, ovu manifestaciju, još više posebnom.

Muzika uživo, a raspoloženje, slika kaže sve.

Fijaker šparet je još jedna atrakcija na ovoj manifestaciji. Fijaker proizvodi firma Cromex iz Prijedora.

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic