Izdvajamo

U prijavi adresiranoj na državno i entitetsko tužilaštvo, te na Poresku upravu RS-a, bivši logoraši traže da se otkrije gdje je završio novac iz Udruženja logoraša 92-95.

 Nezadovoljni članovi Udruženja logoraša Prijedor 1992-1995. podnijeli su prijavu Tužilaštvu BiH, SIPA, Tužilaštvu RS-a i Poreznoj upravi RS-a, podružnica Prijedor, zbog sumnji u malverzacije u ovom udruženju. Pomenutim institucijama su u prijavi, u koju je Oslobođenje imalo uvid, napisali kako su pojedini donatori iz inostranstva i članovi Udruženja tražili uvid u utrošak sredstava, ali da ih predsjednik Udruženja Mirsad Duratović ignoriše, te da ne želi podnijeti izvještaj.

150 potpisa
Elvedin Hamzić iz Prijedora kaže nam kako do sada nije sazvan nijedan sastanak na kojem bi se članovi informisali o funkcionisanju Udruženja niti je od 2007. održana sjednica Skupštine. Posljednja je bila, kaže, ona konstituirajuća.

- Udruženje 12 godina egzistira u privatnom vlasništvu predsjednika. Kada je riječ o načinu finansiranja, u tu sferu nikad niko nije imao pristup, a finansiranje udruženja se baziralo na predviđena sredstva iz Gradske uprave, entitetskih vlada, kao i od samih članova Udruženja koja su dolazila iz inostranstva. Prema našim saznanjima, raspoloživa sredstva su bila dostupna samo predsjedniku, gospodinu Duratoviću, ističe Hamzić, konstatirajući da je prijavu potpisalo oko 150 članova, te da su na njoj insistirali logoraši iz dijaspore.

Duratovića za kriminal optužuje i prvi haški svjedok zločina počinjenih u Prijedoru Emir Beganović.

- Udruženje dobija novac i od Grada i od entiteta. Logoraši od toga ne vide nikakvu korist. Kriminal je veliki. Predsjednik radi samo za sebe, koristi štembilj i putuje po svijetu. Mi se nemamo kome obratiti. Jednostavno i ne postoji više to udruženje, ogorčen je Beganović.

Duratović za Oslobođenje kaže da o prijavi ne zna ništa.

- Prošle sedmice je Poreska uprava RS-a završila finansijsku kontrolu za posljednjih pet godina rada Udruženja, tako da nema ništa što je vezano za taj dio priče o kojem govorite. Da ima bilo šta, PU bi napravila prijavu, kaže nam Duratović, kojeg smo pitali i da li je ikada Udruženje primalo donacije iz inostranstva.

- Meni nije to poznato. Ko je god uplatio, treba da pokaže priznanicu da je uplatio i onda ćemo provjeriti gdje su završila ta sredstva. Svi oni koji nešto prijave, to moraju materijalno i dokazati. Ako se nešto ne dokaže materijalno, oni moraju odgovarati za klevetu, odgovara na optužbe Duratović.

Haj’te doviđenja
Bivša predsjednica Skupštine Nusreta Sivac nije bila raspoložena za priču.

- Nisam više predsjednica Skupštine, meni je mandat davno istekao. Nemam nikakve veze niti me to zanima, kaže Sivac, konstatirajući da se ne sjeća otkad nije predsjednica Skupštine.

- Ne znam tačno, ali Bog zna otkad. Nisam kompetentan sugovornik o toj temi, navodi.

​Na pitanje da li je sazivala sjednicu od 2007, odgovara da ne zna. Na naše insistiranje da bi trebala znati ako je bila predsjednica Skupštine, Sivac odgovara: “Bila. Bivša. Haj’te doviđenja, prijatno”.

ADEM DŽAFEROVIĆ/Oslobođenje

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.