Izdvajamo

Hrabri dječak koji je bolovao od raka limfnih žlijezda, kako kaže, dugo će pamtiti 2. septembar 2019. godine

Desetogodišnji Emir Buza, koji je bolovao od raka limfnih žlijezda, kako kaže, dugo vremena će pamtiti 2. septembar 2019. godine. Naime, ovaj hrabri dječak koji je pobijedio opaku bolest nakon liječenja u klinici “Acibadem” u Istanbulu, juče se ponovo vratio u školske klupe.

Njegovi roditelji prije nekoliko mjeseci privremeno su se preselili u Prijedor, tako da će Emir školovanje nastaviti u školi “Branko Čopić”.

Emir je vanredno položio četvrti razred u školi “Aleksa Šantić” na Saraj Polju u Sarajevu, a hrabri dječak ističe da je odlično prihvaćen od novih školskih drugara.

-Kao da smo zajedno išli i prethodna četiri razreda. Hvala puno svim đacima koji su me odlično prihvatili. Lijepo je ponovo biti u školskoj klupi, a još ljepše kada sam prvi dan dobio peticu. Većina dječaka i djevojčica bili su mi velika podrška kada sam se preselio u Prijedor, i oni su mi bili dodatna snaga da iz svega izađem kao pobjednik – kaže za Faktor Emir Buza koji dodaje da je učenik V2 razreda.

Njegov otac Almir kaže da Emir i dalje mora voditi dosta računa o zdravlju i da se treba pridržavati posebne ishrane.

-Posljednjih mjeseci Emir je uspio ojačati svoj imunitet i sada je spreman za školu. Naravno, mora se posebno paziti prehlada i drugih virusa – kaže Almir Buza koji dodaje da će Emir u septembru ići na redovnu kontrolu koju će ovaj put najvjerovatnije obaviti u Zagrebu umjesto u Istanbulu.

www.faktor.ba


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.