Izdvajamo

Protekli vikend naš dom na Debelom brijegu posjetili su članovi i mladi planinari PSK“Prijetelji prirode“ –Igman iz Sarajeva.Prvi dan smo iskoristili priliku za šetnju našom prelijepom Kozarom,posjetili spomenik na Mrakovici i istorijske sadržaje,te se uputili planinarskom stazom prema Kozaračkom kamenu.Poslije uspona na Kozarački kamen i uživanju u panorami Kozarca nastavili smo put ka planinarskom domu na Debelom brijegu gdje su naši gosti boravili.
Njihov boravak na našem domu su iskoristili kao posljednji vikend za polaganje škole planinarstva,koju su svi učesnici,mladi planinari sa odličnim uspjehom završili.Veče smo iskoristili za druženje i zabavu,nova poznanastva sa mladim planinarima našeg društva.

Drugi dan naše goste smo upoznali sa bogatom prošlošću našeg malog mjesta,obilaskom simbola Kozarca, Starom kulom,spomenikom kulture, te sa svim sadržajima vezano za taj period istorije,upoznali ih sa vjerskim objektima,bogatstvom koje Kozarac ima,pravoslavnu,katoličku i ukrajinsku crkvu,kao i prelijepe džamije,šetnjom kroz glavnu ulicu do spomenika koji svedoči o zadnjim dešavanjima na ovim prostorima.Sve to je prelijepo našim gostima dočarao i na njegov način ispričao nastavnik Amer Memić .

Dio našeg bogatstva i prezentacije našeg mjesta završili smo sa posjetom farmi norveških krava,vlasnika Jusufa Arifagića,koji je odvojio svoje vrijeme i upoznao naše goste sa načinom rada farme,te obilaskom svakog dijela naučili smo i saznali mnoge informacije od kojih i jednu da je to i uzgojno-selekcjski centar norveškog govečeta .
Naša posjeta farmi je bila edukacijskog karaktera ,svi prezadovoljni ,puni lijepih utisaka i gostoprimstvom dobrog domaćina gosti su napustili farmu i put nastavili ka Sarajevu.
Svakom posjetom našem mjestu,našem planinarskom društvu postajemo bogatiji, jer sklapamo nova poznanstva,a to je najveće bogatstvo,naši prijatelji.
Hvala našim gostima na prelijepo provedenom vikendu!

Jasna Salihbašić

 

 

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?