Izdvajamo

Danas je prvi april 2017., ali ovo nije prvoaprilska šala već stvarnost. Farma "Braća Paratušić", danas su Braća Paratušić Suad i Saud, iz Trnopolja, uselili 94 muzne krave u novosagrađenu savremenu i modernu štalu.

Sreći nigdje kraja, cijeli dan su prvo čistili papke kravame i vršili dezinfekciju papaka, a zatim prevodili ih u  novu štalu (za krave nova kuća). Kad se kaže savremena i moderna štala, nije potrebno pisati da je mljekovod i muža krava automatizirana, kao i sve ostalo, a samim tim radnicima olakšan posao.



Duga je priča o ovoj porodici. Dva brata i njihove supruge došli su 2003. godine iz Sanskog Mosta u svoje rodno mjesto Trnopolje. Sa njima je došla i njihova mama. Od imovine su imali 4 duluma zemlje i 6 ovaca.

Dok je većina mladih, te 2003. pa i danas, radila na tome da bježi u gradove, druge države, oni su odlučili ostati na zemlji, svako jutro hraniti krave, brinuti se o njima, musti ih, proizvoditi mlijeko. Mnogi ih smatraju hrabrima, drugi ludima, ipak oni su čvrsto odlučili biti seljaci, svoji na svome. Pored toga što vijesti vezane za poljoprivrednike, rijetko kad da su optimistične.



Vidjeli da sa ovcama neće uspjeti, pokušali sa bikovima i na kraju shvatili da je najbolje da idu sa muznim kravama. Svake godine broj grla se povečavao i evo nakon 14 godina oni u štali imaju 140 krava, više od 100 duluma zemlje, 8 traktora, 2 vršalice i još puno mašina. Danas novu savremenu mudernu štalu za 94 krave.

U međuvremenu i u kući se povećavala porodica do broja 11, oba brata danas imaju po troje djece.
Svih ovih 14 godina dva brata, dvije porodice i mati, živjeli su u jednoj kući 8x7 m, a štale u kojim su uzgajali krave bile su takođe dosta loše, ali oni su bili uporni. Kako mi je Suad više puta pričao: "Naš cilje je prvo da izgradimo najmodreniju štalu za krave, ono što proizvodi pare, a poslije ćemo graditi kuće za naše dvije porodice".

Danas štala završena i useljena, a počeli su da grade kuće za njihove dvije porodice.
Kad sam odlazio sa ove farme jedan od dječaka Paratušić se osmjehnu i reče: "Sutra ne moramo rano ustati".
Danas možemo reći: Nisu se pokajali, uspjeli su u svojim namjerama.

Nijaz-Caja Huremović



https://www.youtube.com/watch?v=Oen1bkvgOmQ

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović