Krugovi u žitu     Meho Jakupoviċ

Nikada više! Beskrupulozna laž, a ne snaga.

Milioni sudbina , bačenih u nepovrat i nadanja.

Izgubljeni żivoti i vrijeme, između Ninberga i Haga.

Obeċava samo jedno, a to su nova stradanja.

Najmanje me zanima, sta noċas żele Burboni.

Ja trażim samo, siguran put za Kordobu.

Nije teško shvatiti, k’o smo mi, a k’o su oni.

Vjekovima nudimo ljubav u zamjenu za zlobu.

Komšije pogled skrivaju, u suton odlaze kradom.

Historija nesebično, ponovo nudi noċnu moru.

Aveti zla se bude, lebde nad našim gradom,

mnogi nikada neċe, vidjeti novu zoru.

Ostat ċe nerazjašnjeni ,skladni u żitu krugovi,

i staze koje vode, samo u jednom smjeru.

Ne dozvolite sutra, “krvnicima nebeskim” drugovi.

Da pominju sużivot, moral, ljubav i vjeru.

Snovi su netragom isčezli, ostaje surova java,

mjesec se davno sakrio, sve je prekrila tama.

Komšije s njim se kriju, prolaze bez pozdrava.

Izdan i poniżen Serafim, plače na stubu srama.