Izdvajamo

Merima Mujkanović iz Kozaruše, kćerka od Ekrema i Nazife, jučer 02.10.2018., diplomirala je na Mašinskom fakultetu u Banjoj Luci sa čistom desetkom. Jedna je od rijetkih koja je sve završavala u roku i još najvišom ocjenom.
Dok se divim njenom uspjehu, ona se smije i kaže: Sve je to normalno, jednostavno znatiželja i interes za nauku. Pažljivo slušanje profesora na predavanjima, jako puno učenja, upornost i redovni izlasci na ispite.

Na pitanje da mi više kaže o sebi i svom školovanju Merima počinje svoju priču:
"Rođena sam u Chicago-u, 31.maja 1995.godine. Po završetku ratnih zbivanja sam se s roditeljima vratila prvo u Sanski Most, kraja 1996. godine, a potom i u Kozarac 2001.godine gdje sam završila i osnovnu školu. Po završetku Osnovne škole u Kozarcu, upisala sam Srednju Mašinsku školu u Prijedoru.
Kasnijih godina tokom srednjoškolskog obrazovanja stekla sam ljubav prema izučavanju motora kao pogonskog agregata vozila i samih motornih vozila što je presudno utjecalo na odluku upisivanja Mašinskog fakuleteta u Banjoj Luci. Prvi ciklus studija sam pohađala na odsjeku Energetskog i saobraćajnog mašinstva. Tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja u dva navrata sam proglašena "učenikom generacije".

Tokom studiranja sam imala ogromnu podršku porodice i roditelja. Majka kao najbliža kćerki je uvijek bila spremna saslušati i dati koristan savjet, jer je naravno bilo puno iskušenja koja ne bih uspjela prevazići da nije bilo takvog vida podrške.
Naravno i otac Ekrem je bio vjetar u leđa i pomoć u svakom pogledu.
Brat Midhet je na posebnom mjestu i njegova podrška je neizmjerno velika.
Sve u svemu, moja najveća želja se ispunila. Dobila sam titulu koju sam dugo sanjala, a sada i ostvarila. Put do završetka fakulteta nije bio lagan; ali u svakom slučaju mašinstvo bi uvijek bilo moj prvi i jedini izbor. Također, željela bih se zahvaliti mnogim ljudima. Neću nikog izdvajati, jer bih mogla ne daj Bože i nekog izostaviti. Zahvaljujem se mojoj porodici, rodbini, mnogim stipenditorima na svakom vidu podrške, kako moralne, tako i materijalne".Priča mi Merima mlada Diplomirana inženjerka.

Završetak fakulteta je veliki preokret, do sad je redovno išla u školu, a danas već, sa titulom diplomiranog inžinjera mašinstva, traži posao.

Voli svoje mjesto, namjera joj je ostati u Prijedoru i nada se da će dobiti posao u svojoj struci, u oblasti saobraćajnog mašinstva i energetike, jer za to se školovala.

Nadam se da neće morati tražiti posao negdje u drugim državama, jer u zadnjih par godina mladi su prisiljeni da odlaze vani.

Nijaz-Caja Huremović

Slika koja pokazuje da je Merima jako omiljena u svom društvu.

Momak Adnan,  uvijek tu pored nje.

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?