Danas je u Kozarcu postavljena instalacija "Pozdrav iz Kozarca". Postavljena je u dvorištu OŠ Kozarac.
Kozarac je sad bogatiji za još jednu turističku atrakciju koja će sigurno privući pažnju građana, ali i turista.

Ovu instalaciju je finansirala Humanitarna organizacija Kozarac. Oni su rekli da je ova instalacija poklon Kozarcu, građanima Kozarca i gostima.
Vjerujem da će ova instalacija vrlo brzo biti na listi simbola čaršije Kozarac, mjesto koje će biti jed­nako atraktivno mještanima i turistima.

Danas, nakon 5 sedmica, trava na igralištu FK Bratstvo Kozarac pokošena je po peti put. Pajdo je kosio svojom kosilicom.

Danas u Vriosci betoniranje "Most mlinova Vrijoska". Naravno sve u organizaciji Almira Krajišnika-Mehinog, mještanina ovog dijela Kamičana.

Već godinu dana prolazim, magistralnim putem, pored novoizgrađenog u Kamičanima, a ne znam ko gradi šta se radi. Danas otkrivam da je ovo radionica za auta. Vlasnik Alen Radulj i njegov sin rade autolimariju, lakiranje, sitnu mehaniku, male servise, vulkanizer...
Alen je iz Bistrice i kaže da je u Kozarcu uradio više auta nego ja slika.

Ove hefte zujim kroz jedan dio Kozaruše. Slikam i snimam od kuće Izete i Dule Melkić. Kod njih je i Izetina mama Muharema. Par godina nisam bio kod njih, i danas vidim da je Muharema dosta dobro. Ona ima 87 godina i preživjela je tri moždana udara. Danas sjedi na terasi, dobro raspoložena smije se i kaže da je ne boli skoro pa ništa.

Dule, pravo ime Eniz, mi priča kako mu je naš narod kupio konja. Ovim putem on se, još jednom, zahvaljuje svima koji su pomogli da se kupi konj.

U nastavku slikam kuću porodice Glamočanin Saliha. Ova kuća se prodaje. Ko traži lijepo mjesto i kuću dobra prilika.

Lijepa slika sokaka braće Mahmuljin Isko, Šefik i Murat.

 U nastavku sam kod Hetke i opet ga nisam našao, ali sam slikao njegovu kuću

takođe i voćnjak.

Nastavljam kroz sokak Deumići.

Na kratko svraćam pred kuću od Armina Bešića, sad već poznatog vodoinstalatera, montera centralnog grijanja i klima uređaja.

Naravno Armina nisam našao kod kuće, radni dan je, a njegova mama je izašla da vidi ko traži njenog sina.

U nastavku je Kemo Deumić i kod njega svašta za uslikati. Ja sam se kao djete zadržao oko terena ili igraone koja je uređena za njegovu unučad. Kamerom sam bilježio i njegove pecare, jer on je poznati specijalista za ražanj i roštilj.  

Do kraja ovog sokaka slikao sam kuće, bilo je vrijeme popodnevnog odmora.

Danas na četvrtku dosta raje za ovo doba godine.

Maslenica i Joldini vicevi su poseban doživljaj.

To je to za ovaj cetvrtak, a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremovic

Još samo ovo: Put do prijateljeve kuće nikad nije dug.
danska poslovica