Izdvajamo

 

Na početku, da podsjetimo na zbivanja u Kozarcu u zadnjih sedam dana a koja smo već objavili.

U organizaciji Planinarskog kluba "Kozarački kamen" Kozarac, u subotu je održana druga manifestacija "Dani Kozaračkog Kamena".

U nedelju 11.06.2023, poslije podne namaza u punoj Mutničkoj džamiji, upriličena je svečanost ikrar-dove povodom ispraćaja ovogodišnjih kozaračkih hadžija.

U ponedeljak je u sali MZ Kozarac otvorena putujuća izložba „Priče iz Srebrenice“.

Nikada gora godina za poljoprivredu, ali naši poljoprivrednici se trude da spase šta se spasiti može. Zbog lošeg vremena kosidba trave uveliko kasni. Neki su već pokosili, a moj komšija je uspio i pokupti travu.

Kiša koja neprestano pada a i poplave izazvane ovakvim vremenskim neprilikama dovele su do trenutno katastrofalnog stanja na zasijanom poljoprivrednom zemljištu, ukazuju poljoprivrednici. Kažu, nikada gora godina za poljoprivredu. Od žitarica do voća sve je većim dijelom propalo, a ono što uspije je slabijeg kvaliteta.

Danas bilježim radove na stadionu FK Bratstvo. Zijad Kusuran mi reče da rade završetak ograde do ceste i temelj za semafor. Mi ćemo da temelj uradimo a postavljanje će uraditi firma CROMEX - Prijedor.
Trava koja je trebalo da se posije proljetos, zbog nepovoljnih vremenskih uslova nije posijana. Odgođeno je do septembra, kad bi trebalo da se posije. Sve je spremno za sjetvu, još samo da vrijeme bude pogodno za sjetvu

Od ponedeljka pa do sutra u sali MZ Kozarac postavljena putujuća izložba „Priče iz Srebrenice“.
Danas su članice Udruženja žena Kamičani posjetile ovu izložbu. Zahvaljuju se Amelu Suljiću koji im je omogućio da sve ovo vide mimo uobičajenog termina.

Hvala onima koji su ovu izložbu organizovali i tako omogućili svima onima koji nisu bili u mogućnosti otići u Srebrenicu i vidjeti tamo izložbu o tim strahotama koje su se dešavale Bošnjačkom narodu, da vide, pa makar i djelić te priče ovdje u Kozarcu, riječi su članica udruženja.

Izložba je putujuća i zove se „Priče iz Srebrenice“. Izložba je kombinacija video arhive i fizički artefekata. Sadrži pet ličnih priča o ljudima iz Srebrenice koji su ubijeni u genocidi te pet priča ljudi o životu i genocidu tokom rata. Kada spojite te dvije stvari dobijete cjelokupan ambijent koji je tad vladao u Srebrenici.

Cilj izložbe je sačuvati sjećanje na žrtve i njihove priče te promovisati mir, suživot i pomirenje.

U Brusnici na ovoj raskrsnici Ilijaz-Vrta Softić izvodi kamene radove. Tamo na sredini montiran je pješački mostić, ne znam kako će ga zvati. Treba još da se popodi.

Trenutno, Vrta zida još jedne stepenice do vode i kaže da ima još šest metara potpornog zida da uradi i stim završava posao u Brusnici.

Moje zujanje, po treći put je sa Hadži Šerifom-Šerom Velićem. Krećemo od raskrsnice gdje je bila kuća od Havde i Zlate Hadžić. Ovdje je skoro pa šuma. Stari su umrli, a mladi ne dolaze. Vjerujem da su mnogi već zaboravili ili i ne znaju da je neko nekad ovdje živio.

Par metara dalje je kućište od Mehmeda-Meše Jakupovića. Priča mi Šero da je Meša odhranio deset ili dvanaest djece. Većina ih je sad u Engleskoj. Svi su viđeni i cijenjeni ljudi, a neki od njih su bili na audijenciji kod Kralja Engleske Charles III.
Nisad-Šiško, Meho i njgova supruga Semira su pisci i objavili su knjige.

U nastavku su Velići, potomci Ibrahima Velića.

U nastavku prolazimo pored ostataka kuće od Avde Bilala, Šerinog nerođenog brata. Kelima, jedna od Avdinih kćerki je takođe bila na audijenciji kod Kralja Engleske Charles III.
Ovdje Šero dodaje "Ni manjega mjesta ni više časti koja im je ukazana, ljudima iz ovoga kraja, širom svijeta".

U nastavku Šero mi pokaziva gdje su bile familije Jakupović, te dvije porodice Roma i porodice Čehajić i jedna kuća Todorovac. Šero dodaje "Sve je prekrila trava zaborava"

Sad smo došli u sokak Sejdići. Odkud naziv Sejdići. Svi su potomci Sejde Jakupovića i po njemu je nazvan ovaj sokak.
Šerif Sejdić i Mašun Jakupović, njihove zemlje su bile od ovog mjesta pa sve do Gomjenice.
Jedna od kuća je od Huseina Jakupovića, jednog od onih koji su preživjeli masakr na Koričanskim stijenama.

U nastavku izuzetno lijepa dva parka pored potoka.

Dolazimo do mjesta gdje je nekad bila kuća od Šabana Hadžića zvanog Mešić.

Pokaziva mi gdje je Maše-Mašun obitavao i o njemu su ostale anegdote. Kad je on odlučio da rasproda zemlju da je u to vrijeme išao sa dva ili tri fijakera. U jednom on, u drugom fijakeru njegov fes, a u trećem možda kišobran.
Vremenom je ostao bez imetka.

Nastavak zujanja idući četvrtak.

Danas na četvrtku puno raje, na pijaci dosta dobra ponuda. Vrijeme i mjesto gdje se mnogi susreću nakon dužeg vremena, a bude i onih koji se upoznaju, a poznaju se još iz mladosti, ali se nisu prepoznali. Lijepo je vidjeti susrete nakon godinu, dvije ili više, a i one nakon trideset i više godina.

Maslenica i druženje uz maslenicu su nezaobilazni.

Eso iz Gradačca redovno dolazi na četvrtak i prodaje bamije, a izdvoji i za nas par minuta i odpjeva nam jednu  sevdalinku.

Danas jedna kozaračka snaha iz Švedske šeta čaršijom, sa svoje dvije krasne kćerke bliznakinje i svekrom.

Hilmija i Bahra Bešić 54 godine žive u Australiji, vole da dođu svojoj kući u Kozarac i obično budu par mjeseci. Zbog korone nisu bili tri godine i sad došli. Sretni jer sreću mnogo familije.

Ne znam kako ćete nazvati ovu klupu i ove momke što sjede. Oni su meni rekli kako da kažem, ali prepuštam čitaocima da kažu kako bi da nazovemo ovu sliku.

To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Bolje dvaput pitati, nego se ijednom izgubiti.
danska poslovica

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic