Korona, Korona, Kororna, epidemija, epidemija, epidemija.... Ćaršija prazna. Na selu se ne osjeća puno ova epidemija, osim što se neide u komšiluk na kahvu. Sjetva kukuruza je pri kraju, bašte se siju. Jedan dan snijega i mali minus. Ovaj minus, mraz, je ostetio orah, a za ostalo tek ćemo vidjeti za mjesec dana.

U ovoj godini različitim kulturama biće zasijane rekordne površine zemljišta zbog povećanog interesovanja poljoprivrednika, ali i drugih građana za proljetnu sjetvu.
Ove godine očekuje se povećani broj bašti, različitim kulturama očekuje se da će biti zasijane velike površine zemljišta. Proljetna sjetva se odvija dosta brzo.

Kod Mehe Gutića plastenici su puni rasada. Kod njega su rasadi već spremni za sadnju, a ima paprike 4 sorte, paradajza 5 vrsta, patlidžani....
Meho mi priča da rasad vozi i kući ako neko traži. Pa raja ko nije u mogućnosti da dođe da kupi rasad treba samo da nazove Mehu na te.065 596 063 i dobiće kompletan i kvalitetan sad na kućnu adresu.

Pored plasteničke proizvodnje Meho se bavi i pčelarstvom, a tamo oko košnica vidim kokoške, a on mi priča da je sakupio oko 400 jaja, a nema kome prodati. Kaže neće niko ni džabe.

Tamo iza vidim i sušanu za voće. Kaže da je nova sušana i da je samo jednu jesen sušio šljive. Kapacitet sušane je 200 kg sirove šljive.

U Kamičanima su počeli radovi na rekonstrukciji stare ceste od Gutića puta pa do nekih 200 metara poslije džamije ili ko poznaje ovaj dio Kamičana, do kuće od Alme Forića.

Mesud Trnjanin odbornik u gradskoj skupštini, kaže da su ovi radovi dogovoreni prošle godina, a ovih dana krenuli su sa realizacijom već dogovorenih radova.

Ovih dana sam tražio neke slike iz arhive. Tako nađoh ovu sliku i sjetih se da sam je pravio kradom. Slika je nastala na dan otvaranja tržnog centra Tropik u Prijedoru. Taj dan svim novinarima bilo je dozvoljeno slikanje, ali gospođa menadžer ili šefica, nije mi se prestavila, kad sam joj rekao da sam ispred portala Kozarac.eu, isti čas je pozvala obezbjeđenje i zadužila jednog od njih da pazi na mene i da mi ne dozvoli slikanje. Na moje pitanje zašto ja ne smijem slikati čak ni sa ulice, nije htjela da mi odgvori, samo je govorila obezbjeđenju da pazi na mene da ne uslika. Ja sam ipak uslikao, a nikad nisam saznao zašto meni nije bilo dozvoljeno slikanje.

Za ovu heftu zujim kroz jedan dio Bešića. Sa slikanjem sam počeo kod Džemke Bešića.

Bilo je sunčano vrijeme, temperatura oko 8 stepeni. dosta raje je bilo ispred kuće. Enu Bešića nisam našao kod kuće. Njegova supruga je bila zauzeta poslom, a i ova epidemija traje i svi se pridržavaju pravila Kriznog štaba.

U nastavku svraćam kod Šabana Bešića, a preko ograde slikam Sabihu Jakupović dok plivi luk u svojoj bašti.

Šaban i Kadira Bešić dobro se snalaze u ovoj krizi. Već siju baštu, neidu nigdje poštuju pravila ponašanja. Pričaju mi da imaju djecu i unučad u Norveškoj i ovim putem Selame ih, a naravno i prijatelje iz Kozarca i Bugojna.

Fatka Bešić već priprema cvijeće da postavi na terasu.

Ovdje moram spomenuti Joldu i Miru, oni su otišli na mjesec dana u Ameriku i evo već dva mjeseca su zarobljeni tamo. Ne mogu se vratiti, a opet epidemija uzrok. Kako je Miri sa Joldom u Americi to znaju samo oni koji ga poznaju, a ja ga dovoljno poznajem da mogu slobodno reći, teško je Miri.

Kod Ekrema i Himke je radno, ja sam ih za kratko prekinuo, a Ekrem mi pokazuje malog psa od unuke, a pas se zove Nala.

U nastavku idem kod Fadile Bešić, ona je sanjala mene da slikam nju i njenu kuću i pozvala me da dođem. Ona je dosta energična žena, ima petero djece unučadi 12, troje praunučadi i petero usvojenih, a usvojeni su zetovi i snahe, kaže da ih na razdvaja od rođene djece. Poručuje svojoj djeci da se ne sekiraju, dosta dobrog zdravlja je, sve stiže sama da uradi i njenih 79 godina nisu neki teret za nju. Dogovorili smo da opet dođem kad sva djeca dođu da pijemo kahvu i da se slikamo.

U nastavku idem prema vrhu sela Bešići. Svratih kod Safeta i Taibe Bešić, oni se ne boje korone. Oboje uvijek veseli, dobro raspoloženi, pozivaju me da ručam sa njima. Dok je ove epidemije, ja ne ulazim u tuđe kuće.

Sad sam kod zadnje naseljene kuće u Bešićima. Mirheta Huremović je supruga od mog amidžića, stričevića rahmetli Vahida. Ona je posebno vrijedna žena, ne dosađuje se za vrijeme epidemije, već svo vrijeme nešto radi, bašta je skoro pa sva posijana, jos samo sadnice da posadi. Na drugoj strani ima svoje pčele i oko njih je zauzeta. Ona je nabavila prve košnice počela sa rahmetli Vahidom, i poslije njegove smrti nastavila i povećala broj košnica.

Kuća od Bahrije i Kelime Velić, oni dolaze često svojoj kući.

Mirsad i Semira Velić žive u Americi, takođe dolaze svojoj kući skoro svake godine

Ferida Velića sam sreo na putu prema svojoj vikendici, da sadi luk i travu da pokosi.

Danas na četvrtku pusto kao i svaki dan. Škola, kafići, restorani, frizeri... ne rade nema pazarnog dana. Raja dolazi u čaršiju na kratko, tek da obavi ono šta ne može da čeka bolja vremena.

Sjećanje na prošlu godinu 18.april.

I danas.

I apoteke prazne.

To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Kud te noge nose, neće te dovesti daleko.