Danas je 04.juli  Dan borca, na Mrakovici zbor, a u Kozarcu puno policije. Valjda da regulišu saobraćaj. Za one koji su zaboravili ili mladi koji neznaju, 4. juli je, za vrijeme Jugoslavije, bio praznik  ustanka naroda Jugoslavije Dan borca, nazivan i praznik ustanka naroda Jugoslavije.Danas se Dan borca nezvanično proslavlja u organizaciji Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata.

Prošle subote sam bio u Brđanima kod Šabana Mujkića i njegove familije. Prvo što sam mogao da fotografišem je Šabanova kćeka na konju.

Našao sam Šabana i njegove na njivi preko puta njegove kuće. Bili su u poslu, pekli su 7 (sedmero) janjadi. Pitam ga kakva je to fešta da peće toliko janjadi, a on mi reće da nije za njega već za porodicu Suada Kahrimanovića. Suad ženi sina i dok svatovi stignu iz Gradiške pečenje mora da bude spremno za poslužiti.

Žene su skuhale kahvu i donijele na njivu da popiju svi skupa.

Svratio sam kod Hadži Sejde Jakupovića iz neke radoznalosti da ga pitam kako ide sa poslovima kod familije Huseinović. Neki možda neznaju, Hadžija Sejdo je, familiji Huseinovic, kupio jurt za kuću i pomaže im u izgradnji, a isto tako traži donatore koji bi pomogli u materijalu, radom ili parama pa da se ova porodica udomi. Priča mi Hadžija da neide baš onako kako je zamislio ali vjeruje da će naš narod pomoći. Ko želi pomoći neka se javi Hadžiji Sejdi a pare mogu da se uplate u Fond Solidarnosti sa naznakom za familiju Huseinović.

Dobio sam spisak donatora koji su do sad, parama, učestvovali u izgradnji ove kuće.

Velić Šerif i Fikra    200 km

Jaskić Aiša           250 km

Jakupović Ferida   100 km

Forić sanel i Senada   150 eura

Nizam Krkić     200 km

Filović Suljo i Samka   100 eura

Filović Atko        100 km

Jaskić Ekrem      100 km

Elkaz Hase    200 CH Franaka

Softić Mirzet, ili kako ga svi zovemo Pajdo, je od sebe finansirao mrtvu ploču za ovu kuću i jednu ćupriju koja se mora još napraviti. Bili smo skupa na objektu i Pajdu je intersovalo koliko i kako se do sad uradilo.

Kad sam svratio kod Hadžije, njegova unuka je tek došla iz Švicarske i onako umorna zaspala. Ja sam napravio ovu fotku i nadam se da mama Sanela i ostali neće biti ljuti na mene.

Nihad Bešić me zamolio da ga odvedem do Đemile Jaskić u Jaskiće. Nihad je iz Bešića, a trenutno živi u Norveškoj. Priča mi da bi rado da, prije ramazana,  daruje ovu ženu sa fasungom i novčanom pomoći. O Đemili sam već pisao ali za one koji su zaboravili da napomenem da su ovoj ženi, 14.06.1992. godine ubili tri sina i muža. Nihad je ovo čitao i izrazio želju da daruje ovu majku.

Svratio sam i u Bahonjiće gdje je nane Draguna Bahonjić sa snahom, kćerkama, unučadima... ispekla janje i počastila familiju i komšije. Kaže: stariji da se ne zaboravimo i sjetimo starih vremena i svojih koji više nisu među nama, a isto tako djeca da se upoznaju. U ovoj grupi su djeca sa svih strana svijeta i dobro je da se upoznaju, a lijepo ih je vidjeti dok se slobodno igraju. Nane Dragune je radosna kad vidi ovu djecu oko sebe i vjeruje u bolje sutra.

Muški su isto tako prepričavali priće iz prošlosti, a bilo je dosta šale i smijeha.

U kući je bilo veselo i dosta smijeha. Neznam o čemu su pričali jer kad sam ja unišao u kuću, da fotografišem, malo su smanjile sa pričom, možda iz straha da ću ja sve zapisati.

Ove hefte mi je navratio, dobar dug, Oskar.

Zijad Hadžić mi je, prije par hefti, prigovorio da nisam odavno bio u Hadžićima. Dogovorio sam sa njim da mi javi kad je kod kuće pa da ispravim ovu grešku. Kako dogovoreno tako i učinjeno. Našao sam Zijada kod kuće u debeloj hladovini. Malo za tim je stigao i Amir Hadžić, a ja sam ga zamolio da idemo skupa kroz selo.

Počeli smo od Zikrijine kuće sa fotografisanjem.

Amir mi reče da ga fotografišem ispred kuće od njegovog dobrog jarana.

Zatim smo se sreli sa Muhamedom Klipićem, kaže išao je u prodavnicu da kupi troška, ali sam ga fotografisao bez kese sa troškom.

Svratili smo ko Hilmije i Hajre Garibović. Oni su bili zauzeti pripremama za četvrtak. Hajra ima svoj štand na pijaci u Kozarcu. Sve je dospjelo, a dosta raje i treba što je moguće više proizvoda iz bašte. Kćerka Almira isto tako pomaže roditeljima u plasteniku i bašti koja je prilično velika.

Hajra nam pokazuje svoje proizvode u plasenike, paradajz, paprika...

Zaustavljamo se kod Zijada Garibovića, on je zauzet sa pripremom, svoje laksarice, za rad. Na pitanje ima li posla, kaže da se ne žali.

Kćerka Aida je zauzeta svojim poslovima.

Kod Osmana Hadžića se nismo puno zadržavali, on je imao dug telefonski razgovor sa Čikagom i nismo ga smetali.

Hate Fazlić i kćerka Šaha nisu imali ništa protiv da se fotografišu jer one vjeruju Amiru. Ako Amir kaže da može onda nema problema.

Sa Amirom šetam kroz Hadžiće, tako stigosmo i do njegove kuće.

Fotografije od Amirove porodice

Poželio sam da vidim Amirovo blago. Nisam uspio jer njegovo blago je bilo na ispaši ali mi je on pokazao teoce koje planira odhraniti. On je morao za svojim poslom a ja sam nastavio sa obilaskom, sam kao i obično. Amiru sam zahvalio za lijepo druženje.

Ovdje sam svratio kod Mesuda Hadžića, ovog čovjeka sam juče prvi put vidio. Kad sam ga upitao kako živi, on me pozvao u svoju radionu. Oduševio sam se kad sam vidio CNC mašinu (Computer Numerical Control) za obradu drveta. Ovaj čovjek pravi, ne samo što oči vide već i što čovjek zamisli on napravi. Prolazim kraj njegove kuće i ne mogu da vjerujem da ovdje živi mlad i još vrstan stolar.

Napravio sam stvarno puno fotografija od njegovih proizvoda ali samo dvije objavio. Ova stolica je kako mi Mesud reče, više namjenska. Za trudnica, a poslije odvrneš par šerafa i onda je za bebu.

Pokazuje mi krevet koji je radio za sebe a pravio je i za druge. Kaže sve što neko zamisli dođe i kaže šta želi, Mesud napravi i bolje nego je mušterija zamislio. Ko traži dobrog stolara, idite kod Mesuda, on radi obično što drugi stolati ne mogu, stvarno je majstor.

Selima Hadžić me blagosiva što sam je fotogafisao, kaže vidjet će je djeca u dalekom svijetu.

Svratih pred ovu kuću i htjedoh da se predstavim, kažem ko sam i šta radim. Presjekoše me i rekoše da znaju dobro ko sam i šta radim. Nail Hadžić priča da živi u Australiji (Brisbane) i došao na godišnji u svoje Hadžiće, najljepše mjesto na svijetu. Tu je sin Mustafa sa svojom porodicom i oni budu u Norveškoj. Nailu i Mustafi su došli u goste, njihovi prijatelji iz Deomića. Jedna zajednička fotografija sa prijateljima.

Nail je poželio da ga fotografišem sa njegovim najboljim prijateljem Redžepom Hadžićem i njegovom ženom Pašom. Rado sam ovo učinio. Nisam uspio sve Hadžiće da obiđem, pa sam opet obećao Zijadu da ću doći nekom drugom prilkom da fotografišem drugi dio koji danas nisam uspio. Na kraju moram ovo da napišem, poslije ovoliko godina kako se raja vratila u Hadžiće i kako mi Amir reće, mnogih obećanja, kroz Hadžiće nije asfaltiran put. Političari nemojte više obećavati već poduzmite nešto sa se ovaj put asfaltira, asfaltirajte ovaj put.

Na povratku kući, vidio sam da pred kućom od Mike ima auto. Svratio sam da upoznam ovog čovjeka i njegovu ženu. Mika mi se jedno vrijeme često javljao sa komentarima i sugestijama. Malo sam pitao komšiluk o ovom čovjeku i mnogi mi rekoše da je Mika mala enciklopedija. Trenutno živi u Švedskoj.

Danas uobičajena gužva za ovo doba godine. Lijepo vrijeme, a puno raje došlo svojoj kući i naravno pazarni dan se ne propušta. Slijede fotografije koje sam danas  pravio.

Brko mi reče da mu je žena rođena Norvežanka i da je sretan sa njom.

Raja iz Čikaga, lijepo je vidjeti komšije, mada se ponekad ne prepoznamo, moja greška.

Moji dobri prijatelji, Sanela živi u Švicarskoj, Hadžija Sejdo zatim Zlatan Garibović i njegova žena, prava raja. Zlatan mi reće da je ovdje moj komšija Meša, a ja kažem ako mi se javi prepoznat ću ga.

Moja familija i moji veliki donatori za stranicu.

Na ovoj fotografiji je raja sa svih strana svijeta.

Kako sam rekao Zlaji: ako mi se Meša javi prepoznat ću ga i javio mi se. Moj komšija Meša, nisam ga vidio od 92. Otišao dječak a danas i naočale nosi. Komšija ostaje komšija ma gdje bio.

Na kraju da podsjetim na planirane manifestacije narednih par dana: Sutra počinje turnir u malom fudbalu na školskom igralištu u 18 sati, Zatim u subotu otvor djamije u Kalati program počinje u 11 sati, u nedelju smotra folklora u 20 sati školsko igralište.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Nema čovjeka koji je podjelio svoju radost s prijateljem a da se nije jos više radovao, kao što nema čovjeka koji je podjelio svoju tugu s prijateljem , a da nije manje tugovao.