Izdvajamo

 

Ovo je ono vrijeme kad ne znam kako početi četvrtak. Nisam bilježio neka dešavanja. U našem kraju godišnji odmori prošli i radi se na sve strane. Poljoprivrednici rade punom parom, voćari žure da oberu zrelo voće, prave pekmeze, sokove..., građevinci se trude da ispoštuju ugovorene rokove...

Prošle semice pokrenuta je akcija za prikupljanje sredstava i pripreme za asfaltiranje puta za Gornje Karabašiće, MZ Kamičani. Akciju je pokrenula Hazima Softić, a podržali su je Emir Karabašić i Jasmin Karabašić.
  Ovo je jedno od poslednjih naselja u ovom kozaračkom kraju kroz koje ne vodi asfaltna traka. Pokretači akcije vjeruju da će pomoć od merhametli raje biti, takođe nadaju se pomoći od Grada Prijedora i da će i oni najzad dobiti asfaltni put do svojih kuća.

Ispod je spisak prvi donacija

KARABASIC EMIR =5000 KM
KARABASIC JASMIN=5000 KM
KARABASIC OSMAN=5000 KM
ALIC HAVA 100=KM
MUJANOVIC SAID=250 €
SOFTIC SAKIB=200 KM
POLJAK MUHAMED 500 KM
POLJAK SAMIR-ZUHRA 300 €
POLJAK EKREM 100 €
ELKAZ ELVIS 100 CHF
ELKAZ ENES 100 CHF
SOFTIC SAJO 100 €

a ispod je i račun na koji možete uplatiti u domaćoj valuti KM

Jutros svratih da slikam radove na na objektu od porodice Karabašić, Zanatska radnja Karabašić. Radovi dosta dobro napreduju, a Amir Karabašić mi reče da je zadovoljan tempom koji se radi. Na pitanje šta će biti, kakva proizvodnja će biti, jer one već postojeće ostaju gdje su, nisam dobio konkretan odgovor. "Znat ćeš na vrijeme" kaže Amir.

Kao što sam na početku članka napisao, poljoprivrednici rade punom parom. Danas bilježim berbu kukuruza u Kozaruši.

 

Na četvrtku puno raje, za ovo doba godine. Znamo da su mnogi zauzeti poslovima kod kuće, radnici na poslu, učenici u školama....

To je to za ovaj cetvrtak, a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremovic

Još samo ovo: Nijedna dužnost nije potrebnija od uzvraćanja zahvalnošću

Ciceron

 

Ponekad mi se cini da kad mi duša zaplace, zaplace i moja Caršija.

Cini mi se da zaplace tiho i tužna dok ljepotu pruža onim što ljepotu samo uništiti znaju. Cini mi se da cujem uzdah ptice kad na kesten sleti kraj ruševina Asker džamije u Starom gradu koje tamo više nema

Uzdahnete li i Vi ponekad ????....