Hefta za mene puno rada i još više zujanja našim krajem. Sa ovim ništa novo nisam rekao, sve je već poznato. Trudio sam se da pravim lijepe fotografije o lijepim dešavanjima i da ostanemo pozitivni u ovom vremenu. Vrijeme izuzetno lijepo za ovo doba godine.

Moj voćnjak je izbeharao kao nikad dosad. Miris, u zadnjih sedam dana, bio je nevjerovatno jak i prosto nemoguće opisati. Zato sam svraćao raju u moj voćnjak da mi budu svjedoci ljepote i mirisa o kojoj sam dosadio mnogim.

Adnan Kenjar, pripreme za transplataciju traju još, kao i akcija prikupljanja sredstava. Prošle hefte je humanitarna organizacija  "Sevap" donirala 1465 eura, 700 NOK i 200 USD. Novac je predao Jasmin Kulačić - Japa.

Udruženje žena Kamičani su posjetile slično udruženje u Rizvanovićima. Ja sam ih ispratio i poslije sam čuo da su se lijepo provele sa ženama u Rizvanovićima.

Udruženje žena Kamičani su, pored proljetnih poslova oko kuće, bile veoma aktivne u udruženju.
Pletenjem (štrikanjem) protiv ratnih trauma.
Dobar naćin za oslobađanje od traume i stresa koji svi imamo, a da nismo ni svjesni toga.

Naime radi se o "Inicijativi Siglinde". Oni rade projekat štrikanja i ovo je za djevojke i žene koje su zbog rata u BiH (92.-95. godine) puno izgubile. Ovim ptem pokušava se doći do boljeg kvaliteta života. Projekat ima terapeutsko težište. Žene se štrikanjem mogu udaljavati sve više od svojih traumatoloških doživljaja.

Opet sam u Kevljanima i opet fotografišem makadam i rupe u putu. Šta li je ova raja skrivila ovom društvu kad ne mogu dobiti neki normalan put do kuće.

Ovdje se gradi kuća za Elvisa Jakupovića.

Juče sam po treći put u zadnjih mjesec dana posjetio Esmu i njenog sina Denisa Kljajić u Čarakovu. Ovaj pu sam odnio 100 eura od donatora koji nije htjeo da pišem njihovo ime.

Već smo pisali o Esmi da je samohrana majka, ima epilesiju, muž umro...
Zatim sam otišao u Rakovčane kod Fatime Avdić i takođe predao 40 eura od istih donatora. Fatima živi sama nikad se nije udavala, od familije ima dvije sestre koje žive u okolnim selima.

Zujeći kroz Čarakovo zaustavih se kod banje "Ilidža".
Ljekovita banja "Ilidza" je u vlasnistvu Senada Kaltaka zvanog Floka.
Ova pomalo zaboravljena banja poznata još iz Starorimskog perioda čiji procvat je evidentan i zabilježen u Austro Ugarskoj literaturi i danas je veoma interesantna i učinkovita.
Pričali su mi da je ovo blato prijeki lijek za izvlačenje reuma, išijasa i da otklanja sve alergijske poremećaje. Posebno dokazana učinkovitost su ubojne rane što sam slušao od moje matere, a i amidža Muho je nekad posjećivao ovo mjesto (banju) i pričao kako mu je pomagalo.

Ovdje sam našao Ramizu, mater od Senada. On nije bio kod kuće, pa sam nju pitao o planovim za ovu banju, jer sad je sve zapušteno. Ramiza mi priča da Senad nema mogučnosti ništa da radi, jer on ne radi nigdje, prima invalidsku penziju oko 100 KM. Bio je jedan mušterija da kupi ovu banju ali vlasnici ne žele prodavati. Rado bi da se nešto izgradi ali da i njen Senad ima neki posao i zaradu. Da proda i poslije pare se potroše, a zatim opet ništa. Kad bi dobili zaposlenje u banjskom centu onda bi dali banju u zakup.

U Rakovčne svraćam, zaseok Nasići. Ovdje sam prošle godine bio i zabilježio sadnju 11000 sadnica maline. Vlasnik ove plantaže je Elvir Nasić. Ovaj put znatiželja me odvukla u ovaj sokak. Ranije sam čuo da se dosta sadnica nije primilo. Na licu mjesta primjećujem da se stvarno određeni broj nije primio ali ne baš u velikom broja kao što sam čuo. Vidim da u praznom prostoru kreću nove mlade sadnice maline.

Još dvije fotke iz Nasića sokaka.

Ovo su proljetne slike, njive se pripremaju za sjetvu, bašte počele da siju...

Svratio i kod Nihada Tadžića da vidim kako su njegove kruške izbeharale. On ponosan na svoj voćnjak, a ima oko 500 stabala kruške.

Svratih kod Amira Paratušića da vidim njegov voćnjak. Amir nije kod kuće ali otac Mujaga i Mujagina žena Azra su tu. Pokazuje mi Mujaga šljivar gdje ima 220 stabala i 5 sorti šljive. Zatim me vodi u drugi dio gdje su kruške. Ovdje je behar na vrhuncu cvijetanja.. Kruška Viljemovka izuzetno dobro izbeharala (cvijetala). Reče mi da ima 450 stabala kruške Viljamovke. Sve ovo održava Mujaga uz pomoć radnika koji rade na nadnicu.

U međuvremenu stižu roditelji od Amirove žene. Oni su često ovdje i pomažu Mujagi oko održavanja ribnjaka koji se nalazi iaspod voćnjaka. Ovdje su dva ribnjaka, a Mujaga i prijatelj Ejub su radili radove zaštite od urušavanja ivice ribnjaka. Zatim mi pričaju kako u ribnjaku ima dosta ribe, najviše šarana.

U Brđanima svratih kod porodice Arifagić. Glava porodice Husein Arifagić 77 godina. Pita me ko sam i čiji sam, a kad je čuo čiji sam poče da mi priča kako je poznavao mog oca i kako su skupa, 1954. godine, radili u Kozari. On je izvlačio jelove klade iz Pašnih konaka, Druge presjeke, Ibrin mezerluk...Moj otac je prevozio klade sa Mrakovice na željezničku stanicu Kozarac. Priča mi i o drugim radnicima koji su vozili klade sa Kozare: Selim Huskić, Bibo Mehanović, Muho Huremović, Arif i Derviš Arifagić...

Njegov sin Mustafa je zauzet oko blaga. Reče mi da ima 17 grla u štali. Na pitanje može li se živjeti od poljoprivrede. Ne žali se ali i ne hvali se baš. Mora puno da se radi i uspjeva da živi solidno.

Još par slika porodice Arifagić.

Danas na četvrtku, puno raje. Šta je bila tema razgovora, vidi se na fotografiji. Sjetva i priprema za sjetvu i sadnju. Svi su žurili da kupe saad paradaz, papriku kojih već ima u prodaji. Zatim žure kući da iskoriste lijepo vrijeme, kažu da su čuli prognozu vremena i da su najavili kišu.

Slijede fotografija koje sam danas pravio na četvrtku.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo:  Nemojte se varati u tome da loše društvo ne kvari dobre navike. Nekada sam mislio da je u životu najteže kada ostaneš sam. Nije.  Najteže je kada si okružen ljudima pored kojih se osjećaš sam.