Izdvajamo

Pise: Semira Jakupovic

Tesko je kad ujutro

Ustanes na lijevu nogu

Ujutro mrzis sam sebe

A poslije podne cijeli svijet

Tesko je zalit’

Kad neko umre

A prije ne primjetiti

Njegovu dobrotu

Kao opojni, mirsini cvijet

Tesko je

Osjetiti rastanke

I gledati maramice kako te mahanjem

Na dugi put salju

Tesko je

Budit’ se u znoju

Sanjati tople, njezne ruke dok miluju

I gubiti ih u ocaju.

Tesko je prevrtati po sjecanjima

I vaditi pozutjele slike iz prasine

Tesko je kad zamirise rodni kraj

I pocnes nositi teret tudjine

Tesko je biti bolestan

A praviti se da nista te ne boli

Tesko je kad ljudi iz zlobe

Stavljaju na ranu soli

Tesko je smijati se

I kada bi plakati htio

Tesko je prestati vjerovati u bolje

I sjecati se dana kad nadu si ubio

Tesko je biti sretan

Ako oko tebe tuznih ima

Tesko je biti veseo

Ako je drugima zima

Ali

Mnogo je teze biti ravnodusan

Da ne osjecas nista

Da nikad ne places

Da nikada se ne smijes

Da ne postojis

Da nisi zivi stvor

Draga braćo i sestre, vama poručujem da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojite i da istinu ni od koga ne krijete, već je svim ljudima oko sebe uporno govorite. Ne sjećajte se šehida svojih samo učenjima Kur'ana i dova, već ih se sjećajte vašim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajte ih se upiranjem prsta u njihove ubice. Sjećajte ih se svjedočenjem na sudovima. Sjećajte ih se tako što ćete djecu i unučad svoju učiti ko ih je ubio. Čuvajte ova polja koja su krvlju njihovom natopljena. Čuvajte ovu planinu po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajte državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budite ponosni na vjeru svoju čistu, naciju svoju hiljadugodišnju, jezik svoj bosanski! Budite ponosni na šehide svoje, bilo one koji su svoje živote izgubili nakon agresorskog upada ili one što se boriše u redovima armije Republike Bosne i Hercegovine.

Mr. Amir ef Mahić
25.05.2017. god.