Izdvajamo

Pred Sudom BiH danas su se okupile porodice žrtava iz Prijedora i Kozarca kako bi iskazali nezadovoljstvo odlukom Apelacionog vijeća da se Zoranu Babiću, Miloradu Škrbiću i Željku Stojniću, kojima se sudi za zločin počinjen na Korićanskim stijenama, ukine prvostepena presuda. 2. novembar 2011.

Predstavnike ovih porodica primili su u odjelu Tužilaštva BiH, dok niko od predstavnika Suda BiH nije s njima razgovarao.

U izjavi za novinare Edin Ramulić, predstavnik žrtava iz Prijedora, naglasio je da su porodice mirnim protestima željele skrenuti pažnju na to da se optuženi za ratne zločine ne mogu braniti sa slobode.

- Ovakve odluke Suda BiH kod svjedoka su izazvale strah. Neki od njih ne žele više živjeti u Prijedoru. Nama je neshvatljivo da ni nakon tri godine od pokretanja postupka nema presude, a još na stotine predmeta čeka na početak sudskog procesa - kaže Ramulić.

Osobe koje su dobile ukupno 86 godina zatvora su na slobodi, a nakon tri godine sudskog postupka cijeli slučaj je vraćen na ponovno suđenje.

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović