Izdvajamo

IN MEMORIAM

Umro je naš dragi Deomić (Smaila) Džemal - Đimi


 

Bože kako ja ne volim četvrtak...Ne volim onu gužvu, niti  ona sjećanja na neke davne četvrtke kada bismo se skupili na zidiću ispred „Neire“ , jer nema onog starog društva.

 

Jedni su poubijani, jedni su se raselili po cijelom dunjaluku, jedni su jednostavno nestali iz sjećanja i ma koliko se jutros trudio prizvati njihove likove nekad mi to teško polazi za rukom. I jutros sam se pokušavao sjetiti svih onih dragih lica, osmjeha moga teče Atifa, ožiljka iznad oka rahmetli Kockara (Adil Alić) , namrgođenosti moga Beska Alića dok ne popije prvu jutarnju kafu, Ile Forana, Žige, Senada,  Sutka Mejrinog, Ekre i Ene Mehinog te svih drugih koji su ili ubijeni ili izgubljenji u zaboravu. Ali jutros dok sam se spremao na posao između oblačenja majice i hlača  svrnuh pogled na net i ugledah poruku „Sine“, neka ti je vječni rahmet!!!!!

 

„Sine“ „Majka“ pa to je samo moj Đimi govorio. Zašto navodnici u ovoj rečenici. Neka me slutnja obuze. Zašto se jutros nisam sjetio i svoga Đime na onom zidu pred „NEIROM“ kako sam njega zaboravio...

Ponovo pročitah poruku. Zbilja piše „Sine“ nek ti je vječni rahmet“... Nije istina... Jednostavno to ne može biti istina. Pa sam mi je često puta znao reči da glavni glumci ne umiru... Strah me da nije zalutao u pogrešan film... Pokušavam dobiti na vremenu prisjećajući se svih onih prelijepih trenutaka provedenih sa Đimom, sjećanja naviru... Sjećam se naših dječijih igrica na rascvaloj barici dajđe Ibre, sjećam se glumljenja Tarzana po našoj Doli, sjećam se ukradenih tetkinih para i odlazka u Prijedor na vašar,Salihovih hašlama i Bećinih krušaka...Prvog opijanja kod Hilmije, prve tuče na igranci u Kevljanima, sjećam se naše prve proslave Nove godine ... Sjećam se kad mi je pričao o ranjavanu od strane četnika prilikom napada na Kozarac,o zarobljavanju na Benkovcu  o svojim logorskim danima u Omarskoj i na Manjači... Sjećam se kad  je prvi put  došao iz Kanade i rekao mo: Sine, lijepo je u Kanadi, ali nešto mi fali tamo... Allahu dragi zašto se jutros svega sjećam???  Sada su uzalud bilo koje riječi,jer riječi su slaba utjeha onima koji te ne mogu preboljeti i čije duše zaplaču kad zabole sjećanja. A ja ću dragi moj Đimo još uvijek osluškivat tvoj glas, tvoj razdragani osmjeh i nadati se da ću ga osjetiti u žuboru Kuline u našoj Doli, jer oni koje volimo ne umiru sve dok žive oni koji ih neizmjerno vole .

Od srca ti hvala što si svoj kratki život podijelio s nama...Zato „Sine“ neka ti dragi Allah podari vječni dženet, a svima onima koji te vole sabur i strpljenje u ovim teškim trenutcima

 

citiramo:

U redu, ja sam izdajnik srpstva, a vi svi koji ste ćutali ste izdajnici čovečanstva."