Izdvajamo

Dragi moj dajdza, ili zio kako sam te zvala ja, proslo je vec deset godina od kad si odputovao a kao da je jucer bilo, od kad sam te vidjela zadnji put.
Kad pomislim na tebe, sjetim se odmah tvoga ljepog osmjeha, bijo si uvjek vesel, gostoljubiv, ljubazan sa svima i imao si veliku ljubav prema svojoj porodici.
Dragi moj zio, zao mi je sto nemogu vise da te vidim kad prodjem kroz park, ili kad setam gradom i slucajno te sretnem, rado smo dugo stajali i lijepo se ispricavali.
Sjecam se jos, prve rijec sto si me naucijo na italijanski kad smo dosli u Svicarsku, a to je bila "giacca" sto u prevodu znaci jakna. Kada obucem jaknu, uvijek me podsjeti na taj dan, nasmijem se, sjetim se tebe i kazem sebi da niko nemoze zauvjek nestati iz naseg zivota, onoliko dugo, dok ga se sjecamo.

CIAO ZIO

Indira Bilal

 


Ovdašnja osnovna škola, koju pohađa 340 učenika, posebna je priča. Ne tako davno bila je među najvećima u bivšoj zajedničkoj državi, brojeći i do 3.800 učenika. I danas su u njenim klupama učenici Bošnjaci, Srbi, Ukrajinci, Romi. Isto je i s nastavnim osobljem.

Al-Jazeera 01.2017.