Prvi dan Bajrama, a utakmica koja je odlučivala hoćemo li u Brazil. Cijeli dan bajramska radost i obilazak komšija, familije, prijatelja... Svi smo počeli da slavimo ali ipak u vazduhu i u nama samim se vidjela neka napetost. Neznam kako bih ovu napetost nazvao, strah od neuspjeha ili nestrpljivi ili...
Ovako je izgledala glavna ulica naše čaršije, prvi dan Bajrama i uoči utakmice.
Utakmica se gledala na više lokacija, ja sam prvo poluvrijeme gledao na parkingu preko puta Pikadilija. Prije početka svečano.
Drugo poluvrijeme sam gledao u Staroj Bašti. Još uvijek trema i napetost, lica zabrinuta, još uvijek je 0 : 0
Miralko i njegov jaran iz Finske. Finac koji je došao u Kozarac da navija za Bosnu. Radovao sa pobjedi naše reprezentacije kao da je njegova.
1 : 0 za Bosnu i sad nastaje euforija koja se nemože opisati niti fotografijom pokazati.
Idemo u Brazil.
Slavlje u čaršiji je neopisivo. Neko onako u masi reče: Ko bi rekao da nas ovoliko ima, u Kozarcu. Ovoliko raje na jednom mjestu, u Kozarcu i ovakvo slavlje poslije rata niko ne pamati. Ludnica koja ce da se pamti, a Meša Baždarević porućio političarima da ovaj dan bude praznik. Ovo je rođendan za BiH.
Napravio sam stvarno dosta fotografija, nemoguće je baš sve objaviti. Ipak izabrao sam ove i nadam se da će donekle pokazati kako je bilo u čaršiji poslije utakmice.
Video koji pokazuje kako je bilo sinoć i što je najvažnije, sve je prošlo bez i najmanjeg incidenta ili nešto slično. Nije bilo razbijanja, nepoželjnih psovki, nacionalističkih ispada, svađa... Samo pjesma, smijeh, vožnja kroz čaršiju... Osim petardi nikakve druge pucnjave nije bilo.
https://www.facebook.com/photo.php?v=10202265408423519&set=vb.1439942986&type=2&theater