Izdvajamo

Dan prije Bajrama, a danas još više neka napetost pred odlucujucu utakmicu gdje smo ovjerili kartu za Brazil. Pišem ovo sretan što smo pobjedili i još prvog dana Hadžijskog Bajrama. Meša Baždarevic je predložio političarima da bi bilo dobro da  ovaj dan u buduće bude državni  praznik. O fudbalu ću sutra da postavim fotografije iz Kozarca a sad idemo sa fotografijama koje sam pravio dan prije i prvi dan Bajrama.

Bajram pocinjem sa podjelom bajramskih paketica, kod nas popularno nazvan podjela halve. U vrijeme kad sam ja bio djete, nije bilo mogucnosti za paketice pa su naše mame i nane kuhale halvu i djelile dan prije Bajrama. Došla su bolja vremena. Da se nebih ponavljao sa istim dematima kao prošli Bajram, ja sam se potrudio da obidem neke u kojima nisam ranije bio. Pocet cu sa fotografijama koje sam pravio u Ujedinjenim Ðematima (Kevljani, Hadžici i Srednji Jakupovici).

Prisustvovao sam podjeli halve u mesdžidu Kamičani 2.

Dvije fotografije iz mog đemata Alići - Sotići

Na kraju sam završio na Suhom Brodu gdje je bila prvi put, od kako je rat završen, podjela halve. Ovdje su se sakupile đematlije i u redu sa svojim poklonima čekali da daruju djecu ovog đemata.

Braća Denić, veliki donatori u izgradnji mesdžida na Suhom Brodu, došli su iza Amerike i direktno sa aerodroma pred mejtaf na podjelu halve. Kažu da ne žele propustiti ovako lijep prizor ispred mejtafa, a kuća nije daleko.

Bajram sam kao i svaki put klanjao u đamiji Gornji Jakupovići. Atmosfera, šta reći, bajramska.

Poslije klanjanja Bajram namaza i čestitanja, požurio sam u Kamičane na Šehidsko Mezarje, gdje su pristizali kozarčani iz ostalih đemata. Nebih se bavio brojkama posjetioca, ali bilo nas je dosta.

Razgovarao sam Emirom Dautovićem vlasnikom doma za starije osobe "Naš Dom ENEA" i on mi reče da će i ovaj put, prvi dan bajrama imati  bajramski ručak za korisnike usluga ovog doma. Dogovorio sam sa Emirom da to zabilježim fotografijama. Kad nekog ubjeđujem da bi ga fotografisao obićno kažem: što nije fotografisano ili zapisano, kao da nije ni bilo.

Osoblje ovog doma je pripremilo izuzetno bogat ručak za korisnike usluga. Ovaj put kao i prošli Bajram, neki korisnici usluga su otišli kod familije da proslave ovaj praznik.

 


Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović