Izdvajamo

Piše: SEMIRA JAKUPOVIC

SEMIRA JAKUPOVIC
3.SEPTEMBAR 2010.
KOFER
U beznadu je stalno neraspakovan kofer
Izmedu dva svijeta
Gdje god da bila
Nešto mi nedostaje .

Zavoljeh na kraju ovo tlo
Al’ u Bosni srce  osta.
Uživam posmatrati
Svjetljucave kandilje
I ezan što se cuje

To nema tamo na ostrvu ,
Ali tamo je ipak moja kuca
Koju sam doživljavala
Kao nešto nestvarno,
Nešto što nece dugo trajati
Nešto privremeno,
Nešto što vremenom postade stvarno.

To nešto postade
Više od utocišta
Od luke spasa, od prenocišta

Zavoljeh vremenom engleske kiše
I nebo tmurno na sjeveru
I život u žurbi i sivilo
I prihvatih ga kao dijete usvojeno.

I dalje tumaram izmedu svoje domovine
I one koja u beznadu ponudi ruku spasa
I kada sam ovdje
U isto vrijeme sam tamo
I kada sam TAMO
U mislima sam OVDJE

Zbunjena izmedu ovdje i tamo
I dalje se kolebam
Izmedu one koju volim
I one na koju sam navikla
Koju trebam

I život prolazi tako na dva meridijana
Izmedu dva života
I posjeta dragima
Izmedu neraspakovanih kofera
Odjece i uspomena.

A BIO JE TAKO, TAKO MLAD....

Napolju sunce sija
Jesen kistom šara nekada zelene krošnje
U meni pomiješani osjecaji
Sve bliži je odlazak na svijet vjecni
Mada znam da svi moramo ostaviti dunjaluk

Nije li to zalosno, pitam se
Dok jutro pocinjem uz smrtovnice
Odlazi jos neko iz moje generacije
A bio je tako, tako mlad…

Jutros žalim za njim
Žalim za danima koji su tu kao na dlanu
Koje bih rado zarobila
I cuvala za unucice
A oni cure kao pješcani sat

Jutros žalim za godinama
Kojih je manje svaki dan
I cine se kao neodsanjani san

Kao drvo života
Što behara, što raste
Što lista i docekuje prve laste
Što gubi lišce pod zanosom vjetra
Što drugima pravi hlad
Dok ptice pjevaju za dane prošle
Dok ptice pjevaju za dane buduce
On ode…..
I ljudi ga prate rijecima,
”On ode, a bio je tako mlad”

Semira Jakupovic

Hoce li  ikada priznati.... ...... oni što pokušaše da unište našu buducnost.