Nusreta Sivac, Prijedorčanka, na osnovu čije je borbe i svjedočenja silovanje definirano kao zločin protiv čovječnosti, od rata otvoreno govori o zločinu i nezamislivim danima u logoru Omarska, gdje je bila zatvorena s još 35 žena.
Priznaje u razgovoru za „Avaz“ da strepi ovih dana, da je uznemirena, zabrinuta.
- Brine me promjena članova Sudskog vijeća, brzina kojom je završen sudski proces. Ne znam kad su stigli iščitati hiljade stranica. Bojim se i možda prvi put sam zabrinuta. Ali, ne dam da me obuzmu crne misli. Vjerujem u pravdu. Sve ispod prvostepene presude od 40 godina bilo bi katastrofalno – kaže Sivac.
Podsjeća da ima loših, ali i mnogo dobrih stvari koje je Tribunal uradio, naročito kada je u pitanju dokazivanje pravde i brutalnosti zločina.
- Zato mislim da će presuditi pravedno. Sve drugo bio bi poraz međunarodne pravde. Ako bude ujednačena praksa kaznene politike, nadam se i doživotnoj, s obzirom na to da je i u slučaju Ratka Mladića u prvostepenoj tako presuđeno – dodaje Sivac.
Kaže da je ovih dana posebno emotivna. Da i okolnosti doprinose uznemirenju.
Prijenos presude gledat će u centru Prijedora, sa svojim sapatnicima.
Pravo i pravda
- Evo danas (jučer, op. a.) u selu Bišćani, gdje su isto urađeni strašni zločini nad Bošnjacima, u blizini šehidskog groblja napisano je ćirilicom „osveta“. Sve to utječe na nas. Nisam neki optimista da će se govoriti u optužnici o genocidu u Prijedoru i još nekim gradovima. Ne znamo je li Tužilaštvo ponudilo nove dokaze. Za nas žrtve tu nema dilema. Ali, jedno je pravo, a drugo je pravda – zaključuje Sivac.
Dnevni Avaz
