Izdvajamo

 

Sjetimo se Srebrenice I svih drugih gradova koji cijenu rata skupo platiše


Jadnih ljudi u kolonama za streljanje koji se nikada kući ne vratiše


Eha strave i užasa što u ljetnoj noċi odjekuje


Tješenja da ovo zlo jednom će proći


Ideala i vjere da bolje sutra će doći


Muškaraca, zena, djece, staraca u poderanoj odjeći I njihove nesnosne boli


Oči orošene ,u nebo uprte, nijemi pogled sto Boga za spas moli

 

 

Sjećanja utjehu nude na one sto srce toliko voli, razum je sve jači


Epohu mira priželjkuju, put spasa sve je kraći I kraći

 

 

Samo još malo, pa do slobode, sve bliže su svojoj braći


Rat, taj oholi rat, ni za kog milosti nema


Ekrani su prepuni vijesti, ali obmanut svijet nažalost drijema


Borba između života I smrti, Evropa oklijeva i karte u rukavu vrti


Ratnici oholi, pretvoreni u demone, odluke prave u ime smrti


Epitafe pišu, prošlost s radošću brišu I prljavom pravdom rukuju


Ne haju za prijatelja I prvog komšiju, pretvaraju se u sotone


I jata ptica pripremaju se za bijeg pred ovom strahotom ljudskoga uma


Caruje snaga oružja, čuju se rafali sa prašnjavog druma I kao u košnici pčela sve vrvi


Evo, najtuznija zora sviće, sa pečatima svježeg mesa I krvi

  Semira Jakupović

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.