Izdvajamo

 

Sa bijelom trakom oko ruke obilježit ćemo i ovog 31.maja Dan bijelih traka u Prijedoru i svim drugim mjestima gdje se ljudi tim povodom okupe. Obilježavanje Dana bijelih traka je podsjećanje na 31.maj 1992.godine kada je Krizni štab opštine Prijedor primorao nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke. Prijedorske bijele trake su kao činjenica potvrđene u više sudskih procesa za ratne zločine, od prve presude na MKSJ u Hagu Dušku Tadiću pa do završnih presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.

Okupljanje učesnika u Prijedoru planirano je u petak 31. maja 2024. godine u 11:00 h u Starom gradu, ulica Ahmeta Babića, na mjestu gdje treba biti podignut spomenik za 102 ubijene prijedorske djece. U 12:00 h je predviđen dolazak učesnika na glavni prijedorski trg gdje će biti održan centralni događaj obilježavanja Dana bijelih traka i polaganje 102 ruže sa imenima ubijene djece. Dio ovogodišnjeg obilježavanja će biti i umjetnička instalacija Anite Karabašić „Nema Nikog Da Ga Bere“ posvećena ubijenoj prijedorskoj djeci.

Lokalne vlasti u Prijedoru predvođene gradonačelnikom Slobodanom Javorom, ignorišu i odbijaju svaki pokušaj inicijative roditelja ubijene djece da se nastave pregovori o spomeniku za ubijenu djecu. Na taj način su zaustavili sav ostvareni napredak koji je postignut sa ranijim predstavnicima lokalne vlasti. Uprava grada se oglušila i na zahtjeve koji su dolazili od predstavnika međunarodnih institucija i organizacija. Roditelji ubijene djece su podršku i interesovanje za inicijativu dobili od međunarodnih zvaničnika u Bosni i Hercegovini, Komesara za ljudska prava Vijeća Evrope, te mnogobrojnih boraca za ljudska prava u zemlji i svijetu, dok predstavnici domaćih institucija, naročito onih koje bi trebalo da se bave ljudskim pravima, nisu stali uz ovu inicijativu, jer se ona u svojoj suštini i pristupu, ne uklapa u nametnute podjele u društvu po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.
Građanska inicijativa Jer me se tiče će i dalje podržavati roditelje ubijene djece u njihovom ispravnom zahtjevu da dobiju spomenik sa imenima 102 prijedorske djece u centru grada.

Jer me se tiše

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović