Izdvajamo

 

Danas je u Prijedoru obilježen Dan bijelih traka. Na današnji dan 1992.godine građani prijedorske općine, nesrpske nacionalnosti, primorani su da na svoje prozore istaknu bijelo platno, a na javnim mjestima na nadlakticama su morali nositi bijele trake.

Nakon nasilnog preuzimanja vlasti, granatiranja Kozarca i naselja smještenih na lijevoj obali rijeke Sane, hapšenja prijedorskih intelektualaca, početka masovnih ubijanja i otvaranja logora Omarska, Keraterm i Trnopolje, Krizni štab opštine Prijedor naredbom je obilježio kuće i građane nesrpske nacionalnosti bijelim platnima i bijelim trakama.
Dan bijelih traka se obilježeva od 2012. godine kao početak kampanje protesta protiv odluke gradskih vlasti u Prijedoru da se porodicama žrtava zabrani javno obilježavanje dvadesete godišnjice zločina koje su nad prijedorskim Bošnjacima i Hrvatima počinile vojne i policijske snage pod kontrolom SDS-a.
Globalna kampanja koja je imala za cilj skretanje pažnje domaće i svjetske javnosti na diskriminatorski odnos vlasti u Prijedoru prema žrtvama isključivo zbog njihove etničke pripadnosti, prerasla je u borbu za priznanje i memorijalizaciju sjećanja na 102 djece ubijene u Prijedoru u periodu 1992. -1995. godine.

 

Senija Bešić nam govori da su joj ubili sina, dok u ruci drži ružu na kojoj je njegovo ime. Moja je jedina želja da dočekan izgradnju spomenika za ubijenu djecu. Moj Kemal je ubijen u 15 godini i ekshumirani je u dvije grobnice. Ni sama ne znam kako živim ove godine”, kaže uplakana Senija.

Sve relevantne činjenice o bijelim trakama utvrđene su u sudskim procesima za ratne zločine. Kroz prijedorske logore prošlo je oko 30 hiljada građana, oko 53 hiljade Bošnjaka i Hrvata bili su žrtve progona i deportacije. Ubijeno je 3.176 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti. Među nevinim žrtvama je 256 žena i 102 djece.

Ljeta 1992. godine strijeljana je kompletna porodica Fikreta Bačića. Kćerka je imala 6, sin 12 godina. Ubijena mu je i supruga te majka, ukupno 31 član porodice. Bačić je predstavnik porodica koje se već godinama bore za izgradnju spomen obilježja nevino ubijenoj djeci Prijedora.

Obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru održano je u organizaciji Inicijative “Jer me se tiče” i bilo je u znaku protesta zbog nekorektnog i uvredljivog odnosa lokalnih vlasti prema roditeljima ubijene djece. Nove vlasti predvođene gradonačelnikom Slobodanom Javorom odbijaju razgovor i nastavak pregovora o spomeniku za ubijenu djecu sa roditeljima i predstavnicima Inicijative “Jer me se tiče”. Iz pomenute inicijative naglašavaju da je takvim ignorantskim odnosom dovoden u pitanje sav ostvareni napredak u dosadašnjem procesu.

 

U pregovorima koji su ranije vođeni predstavnici svih političkih stranaka u Prijedoru su izrazili slaganje sa inicijativom da se podigne spomenik, međutim odobrenje za izgradnju nikada nije usvojeno jer su bošnjački političari na poziciji predsjednika gradske skupštine osam godina uporno odbijali da zahtjev roditelja ubijene djece stave na dnevni red i odlučivanje, rekao je Branko Ćulibrk ispred Inicijativi “Jer me se tiče”.

Na centralnom prijedorskom trgu danas su položene 102 ruže sa imenima ubijene prijedorske djece, uz poruku da aktuelna vlast u Prijedoru na čelu sa gradonačelnikom Slobodanom Javorom odbija razgovor o nastavaku pregovora o spomeniku za ubijenu djecu.

 

Senudin Safić
mojprijedor.com

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?