Izdvajamo

Ovu heftu sam bio puno sretan. Sin Adnan mi je bio u posjeti sa svojom zenom i sinom. Adnan mi je poklonio bolji kompjuter pa mi je sad lakse i jednostavnije raditi ovo sto radim.

Odusevljen je sa vocnjakom iako su sljive ove godine slabo rodile, skoro pa nista. Ni haslame nisu rodile, neke sorte kruske isto,a i orasi su slabi. Ipak bit ce nesto jabuka.

 

Moj rodjak Mustafa mi je dolazio u posjetu, njegova posjeta me bas obradovala. Rijetko se vidjamo ali dogovorili smo se da cemo to da popravimo.

U mom vocaru se i ovakve slike mogu vidjeti. Pticije gnijezdo, za ljubitelje ptica samo da kazem da ga nisam unistio, vec samo fotografisao.

Ova zemlja je dovezena, neznam odkuda, kraj kuce Hameda Karabasica. Radnici koji su tu radili nasli su jednu granatu koja je dovezena sa ovom zemljom.

Granatu ili neznam tacno kako se ovo zove, sam fotografisao. Koliko je stara iz kojeg rata je neznam samo su mi rekli da su dosli ljudi i odnijeli to.

Neko mi je jednom rekao kako je sve manje raje u dzamiji. Nemam naviku da fotografisem raju za vrijeme Dzume. Ovaj put sam to uradio da raja vidi ko i koliko nas dolazi u dzumu. Fotografije sam napravio u Sehitskoj Dzamiji Kamicani.

Vjerujem da ove fotografije kazu sve i da je moj komentar suvisan..

Danas sam bio u Menkovicima i tamo sam napravio par fotografija.

Kad sam pitao Vasifa za njegovu familiju, on mi rece ima ih svugdje i zamolio me da pozdravim sve njegove, familiju, komsije i prijatelje.

Juce smo obiljezavali dan logorasa Bosne i Hercegovine i Dan pobjede nad fasizmom. O ovome je vec skoro sve receno pa cu ja sa par fotki pokusati docarati  jucerasnji dan. U planu je bio obilazak Spomen obiljezja u Kozarcu a zatim logor Omarska, Trnopolje i na kraju Keraterm.

U Omarsku nismo imali dozvolu da udjemo i portiri su nam rekli da nemozemo ni cvijece da polozimu bar ispred kapije. Ipak clanovi odbora za obiljezavanje 20. godisnjice genocida u Prijedoru su ostavili cvijece ispred kapije.

Juce je u Omarskoj odrzana centralna proslava pobjede nad fasizmom. Jedan od ucesnika NOR-a na toj proslavi je rekao "„Omladina mora da zna šta se tada dešavalo u svijetu i na našim prostorima, nastojimo da omladina ne zaboravi tekovine Narodnooslobodilačke borbe i da obilježava i slavi Dan pobjede nad fašizmom“ Lijepo je to receno i treba da se zna za drugi svijetski rat i sve sto se dogodilo u to vrijeme, samo se pitam zasto omladina NESMIJE DA ZNA A NI DA PAMTI  sta se desavalo 1992.godine u opstini Prijedor. Zasto mladi neznaju pravu istinu. U opstini Prijedor se desilo to sto se desilo, a ja se pitam jeli i to bila borba protiv fasizma ili nesto drugo.

Neznam koliko su mladi Srpske nacionalnosti upoznati sa desavanjima 1992.godine i dali znaju pravu istinu. Kad bi znali pravu istinu siguran sam da bi vise od pola njih se crvenili od sramote. Vjerujem da bi mnogi proklinjali one koji su cinili zlo u njihovo ime.

Ja sam bio u logoru Keraterm a poslije raspustanja u Trnopolju.

Danas na cetvrtku mnogo raje a i lijepo vrijeme.

Hazim nam odlazi sutra pa sam jednu fotku napravio za rastanak i do sljedeceg susreta mu pozelio sve najbolje.

Moj radni kolega iz Gradnje Kemo Causevic, dosao nam je iz Svedske. Vec se bacio na posao, kupio je sadnice cvijece a i povrce.

Dok se neki spremaju za put nazad u drzavu gdje trenutno zive, drugi pristizu.

Meho Dzonlagic nam je stigao iz Australije.

Kao i svakog cetvrtak oko 10 sati je ova slika izmedju glavne ulice i pijace.

To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Jos samo ovo: Brige više ubijaju covjeka nego rad. Zbog toga puno ljudi umire, jer je više onih koji kukaju, nego onih koji rade.

 

Emil Velić podsjeća da je upravo u Kozarcu obnovljena i svečano otvorena prva džamija u RS-u, zbog čega je dobila naziv "Prva džamija nade", jer su je prije 17 godina otvorili predstavnici Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine i tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. "I ovdje je zanimljivost da je sve urađeno sredstvima građana, a jedna od najstarijih mještanki, Fatima Hadžić, dala je svoju životnu ušteđevinu, čime je zapravo i počela obnova ove 'prve džamije', sada već davne 1999. godine", prisjeća se Sakib Džaferović.