Izdvajamo

Ovaj cetvrtak cu da zapocnem sa fotografijom od ova dva divna djecaka, Almin i Ajdin Okic. Oni su blizanci i imaju oko 11 godina. Glavni razlog sto bas njih dva, jest to sto su oni glavni mujezini u Dzamiji Kamicani. Ove  djecake a i njima slicne treba nagradjivati. Nagrada je i stimulans da se bude jos bolje. Kazu da su, u skoli kao i u dzamiji, odlicni.

 

U nedelju sam objavio par fottografija sa Koricanskih stijena pa evo jos par koje nisam.

Prosli cetvrtak mi je, u komentarima, Emir sugerisao da posjetim Mahmuljine jer i tamo je prosao asvalt. Otisao sam gore i napravio ovih par fotografija. Put je sad asvaltiran samo nisam nikog sreo da pitam ko je ovo finansirao i jeli ovdje bilo neke pomoci od opstine.

Prije par cetvrtaka sam fotografisao Fajku Kenjar, pitajuci se ima li neko stariji u Kozarcu. Nasao sam zenu koja je 1918 godiste. Nura Basic. zivi u Brdjanima. Sama je u kuci, covjek Edhem, je umro prije par godina. Kaze da nema i nije ni imala dijece. Prilicno je vitalna i komunikativna. U kuci joj pomaze komsinica Begija Softic. Begija spremi jesti malo ocisti po kuci a malo i razgovori Nuru. Za ostalo se brine Nurina sestrisnja koja zivi negdje vani.

Mini gurabije, moje omiljene poslastice. Danas je malo raje koja pravi ovaj nas specijalitet.

Ove hefte sam bio i u Garibima. Mali zaseok ali lijep kao i ostali nasi zaseoci.

Ovdje sam nasao Ibrahima, kaze skoro dosao sa njive. Vrucina ova pa se nemoze puno nesto ni uraditi.

Ovdje sam bio oko 12 sati kad su svi vec pobjegli u kuce, pa nisam sreo bas nikoga.

Ovu zenu su vjerujem mnogi kozarcani zaboravili. Esma Softic prije rata, kao invalid, radila u obucarskoj. Kaze da ima skoro 70 godina a da je invalid skoro 63 godine. Ipak, jos uvijek je vesela, nasmijana i voli da se sali. Hoda od sjedeci u kuci, pomalo koristi stake a kolica kad ide vani. Koliko li je ona dzempera nekad isplela.

Rujka Softic, dodje u teraviju kad ima prevoz i klanja bez da sjedi na stolici.

Par fotki sa danasnjeg cetvrtka. Velika vrucina je mnoge natjerala da sto ranije dodju u carsiju, kazu, dok nije pregrijalo.

Bajram se blizi a nasi mesari vec spremni  za predpraznicke guzve. Naravno uvjek raspolozeni i nasmijani.

I na kraju tri fotke sa sehidskog turbeta. Radovi napreduju.

 

To je to za ovaj cetvrtak a do slijedeceg, pozdrav iz sveee snage.

 

Jos samo ovo:  Ne brišite ljude iz svog života... Može se desiti da ih poželite vratiti,ali njih tada neće biti. Oprostite... Volite... Prihvatajte - sve ovo ne košta ništa,a toliko mnogo vrijedi...

 

Nijaz - Caja

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic