Izdvajamo

Ovog cetvrtka cu da pisem malo o nasim komsijama koji su jako marljivi i vrijedni a mi ih slabo primjecujemo,a trebalo bi da znamo kako vrijednih komsija imamo.

Cetvrtak, kao i svaki cetvrtak narod iz okolnih sela i zaseoka dosao da plati struju i ostale obaveze koje moraju.Naravno svrati se i na pijacu da se kupi ponesto. Kao i obicno svakog cetvrta na istom mjetu

 

ista osoba. Senada Dzonlagic za svojim standom prodaje svoje proizvode.Stvarno kod nje na standu mozes da nadjes od krompira,paprika ,patlidzana,graha kukuruzovog brasna,kajmaka i jos mnogo mnogo drugih proizvoda.Kako ona rece sve je to njen proizvod i sto posto bio proizvodi.Kad razgovaram sa musterijama svi kazu da su njene stalne musterije i da bolje nema nadaleko.A ona Senada uvijek raspolozena i nasmijana trudi se da udovolji svojim musterijama.Musterije strpljivo cekaju u redu i ne zele na drugi stand jer Senadini proizvodi za njih su najbolji i najzdraviji.

 

Kao sto se vidi na pijaci uobicajena guzva.

Danas je deveti dan ramazana ali to se ne primjeti u carsiji.Kao sto se vidi i na ovoj fotografiji koju sam danas napravio u 12.00 sati, terasa restorana Neira je puna.Kad ovu sliku vidim pitam sam sebe na osnovu cega mi sebe nazivamo muslimanima?Jeli to sto nas nasa djeca zovu "babo"ili sto nam je ime muslimansko? Ipak,kad odem u teraviju budi se malo optimizma jer i tamo nas ima ne toliko kao u kozarackim restoranima ali ima naroda.

Iftari kao tradicija kod nas jos uvijek egzistiraju i to mi daje nadu za bolje sutra

Malo fotografija iz okolnih zaseoka

Ove godine voce je rodilo zadovoljavajuce i pored losih vremenskih uslova kakvi su bili ove godine,kao sto je to:mrazevi, obilne kise,tuca led itd.

Pozdrav do slijedeceg cetvrtka sa novim fotografijama

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.