Izdvajamo

Najzad je i ugrijalo, zadnja hefta bas hladna jutra bila. U Kozarcu kao i obicno, cetvrtkom, guzva sve puno.Raja se trgla po pijaci da trazi posadju, paprike, paradajz,i ostalo pa da se sadi basta.Ja sam, uz pomoc mojih komsija, u subotu organizovao jednodnevnu ekskurziju u Mostar - Blagaj - Pocitelj. Dug put za jedan dan ali bilo nam je lijepo a i veselo.

 

 

Na pocetku jedna zajednicka fotografija sa ekskurzije.

Cesto puta cujem nekog da kaze, nema raje u Kozarcu, ma ima nas a bit ce nas jos i vise.

Mediha, uvijek nasmijana i spremna za salu.

Hutko i jos par osoba su mi sugerisali da odem malo i u Besice.Danas sam bio u Besicima a u narednom periodu planiram i u Dzonlagice otici. Naravno nisam Jakupovice zaboravio.

Ismal je dosao, u svoj Dzenet, da ruca i ponovo na posao. Vrijedna je ova nasa raja.

Nadam se da ce raja iz Besica biti zadovoljna sa odabirom fotografija.

Bio sam malo i kod Denica, krompir i grah za pohvalu.

To je to za ovaj Cetvrtak a do slijedeceg pozdrav iz sveee snage.

Jos samo ovo: Zivjeti i biti ziv nije isto

Nijaz - Caja

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać