Izdvajamo

Cetvrtak, suncan ali hladan. Carsija onako standard, u ovo doba godine a i cetvrtak, puno je raje. Ja imam obicaj reci, ima nas hvala bogu. Prvomajski praznici su prosli uz puno teferica i izleta.

 

Ja sam , kao i ostali isao malo na izlet malo na teferic i svugdje mi je bilo lijepo. Usput sam i fotografisao i pokusao da sve ovo docaram slikom.

Kozaracki kamen mi je nekako najprivlacniji, zbog pogleda na okolinu.

A i Zciji kamen i vodopad.

Iduci sa Kozarackog kamena prolazili smo kraj vikendice od Mirsada Talundzica i njega smo zatekli sa lovcima.

Mirsad kod svoje vikendice drzi i prepitomljenu divlju svinju.

U Brdjanima smo festali 1.maj.

Odem ja jako cesto i u Prijedor ali fotografisem skoro pa nikako. U buduce cu pokusati cesce da fotorafisem i Prijedor.

Nasi osnovci uskoro slave maturu.

Kao sto se vidi i danas je carsija bila puna.

Vidi ti njih kao u stara dobra vremena.

Danas sam isao u Zerice ali nisam mogao da prodjem kraj nasih, meni dragih komsija (Romi), a da se ne zaustavim i foto da napravim.

Kao sto rekoh, danas sam Zerice fotorafisao. Zelja mi je da svaki i najmanji zaseok fotografisem. Molim citaoce da mi sugerisu za neke zaseoke gdje jos nisam bio, da i tamo odem.

Smajo Turkanovic 84 godine.

Puno fotografija, a vjerujte mi puno puno mi ih ostane u arhivi. Trudim se da ne pretjeram ili da ne postanem dosadan. Zato se ogranicavam sa oko tridesetak fotki svakog cetvrtka.

 

To je to za ovaj Cetvrtak a do slijedeceg nadam se jos interesantnijeg, pozdrav iz sveee snage.

Jos samo ovo: Varaju se oni koji misle kako mogu " ubiti vrijeme " ne radeci nista. Vrijeme ubija njih.

 

Nijaz - Caja

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.