Izdvajamo

 

U Zenici je u toku Zimski kamp ženske U-17 reprezentacije. Među djevojkama koje su najtalentovanije u ovoj kategoriji su i tri, nama jako bliske fudbalerke. Melisu Kekić smo vam predstavili i naglasili koliko je sreće na Mataruškom Brdu.

Anja Daničić

Među fudbalerkama koje se nalaze u Zenici je i Prijedorčanka Anja Daničić, rođena 2008 godine, igračica ŽFK “Sloga” Prijedor.

U Zenici je i Amina Denić iz Kozarca koja se aktivno bavi fudbalom od sezone 2018-2019. godine. Pod budnim okom trenera Sanela Memića koji radi sjajan posao sa fudbalskim nadama, tekao je njen razvoj. Bilo je tu dosta napora i potrošenog vremana kako bi se zadržala njena fudbalska pažnja. Posljednjih godinu dana je pokazalo da se trud isplatio jer je vidljiv njen fudbalski napredak i više je nego očito da Denićka u svojoj konkurenciji može igrati premijerligaški fudbal.

Nije to tako jednostavno pogotovo za djevojku iz male sredine jer uslovi za rad su veoma teški, a Kozarac nema teren sa umjetnom podlogom tako da se ne može trenirati i po nekoliko mjeseci. Međutim, Amina Denić, fudbalerka ŽFK Prijedjor je na najboljem putu i očekivati je da joj se pidruže i druge djevojke iz Kozarca jer tu je nekoliko veoma talentovanih fudbalerki rođenih 2013. i 2014. godine.
Podsjećamo da je Esma Blažević već nekoliko godina u reprezentativnim selekcijama BiH.

Trener Sanel Memić koji plijeni pažnju radom sa talentima podno Kozaračkog kamena, naglašava značaj reprezentativnih poziva i unaprijeđenja rada trenerskog kadra jer taj posao iziskuje mnogo napora..


Amina Denić

“ Poziv u reprezentaciju znači da se radilo ispravno, i da se steklo obostrano povjerenje . Što se mene tiče sada treba još raditi i trenirati, i tako napraviti sljedeći korak prema klubu i reprezentaciji BiH. I ko ne voli da igra za svoju državu BiH, tako da i ja kao trener uživam u tome što je djevojka s kojom sam naporno radio, danas među reprezentativkama BiH. Izazovan je posao trenera danas jer treneri trebaju biti tata, mama, brat, sestra,… pa tek onda trener. Ali, nema nista ljepše od rada sa djecom jer oni su iskreni i njima ne treba puno, samo ljubav i ostalo sve polako dođe. Isto je i kod fudbalerki. Kad dobiju vaše povjerenje i kada vide da neko stoji iza njih, put do cilja je zagarantovan”, ističe trener iz Kozarca Sanel Memić koji strpljivim i kvalitetnim radom šalje odličnu sliku o fudbalskim talentima najljepšeg malog grad na svijetu.

Senudin Safić /Mojprijedor.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.