Izdvajamo

 

Svečanim defileom svih učesnika sinoć je u Prijedoru završena manifestacija " Dani sporta" koja je ove godine okupila sportiste iz preko 40 od ukupno 50 sportskih klubova koji rade na teritoriji grada.

Gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor izjavio je da je Prijedor večeras bio u znaku sporta i veliki broj okupljenih sportista, kao i Prijedorčana koji su došli da ih podrže pokazali su da sport u ovom gradu ima perspektivnu i svijetlu budućnost.
" Ovo je druga godina kako organizujemo manifestaciju " Dani sporta" u našem gradu i zastupljeni su bili skoro svi sportovi i preko 40 od ukupno 50 sportskih klubova koji rade u našem gradu što dovoljno govori o ozbiljnosti ove manifestacije koja je za cilj imala proociju sporta i zdravog načina života", rekao je Javor novinarima.
On je dodao da je cilj bio da najmlađi sugrađani iz prve ruke vide kako izgleda baviti se određenim sportom.

" Grad Prijedor će i ubuduće podržavati ovu manifestaciju, kao i razvoj sporta budući da smo ove godine izdvojili najveća sredstva u budžetu grada , novina su i sportske stipendije koje smo od prošlogodišnjih 30 ove godine povećali na 41, a podržavamo i razvoj školskog sporta sa 50.000 KM", istakao je Javor.
On je najavio i ulaganje u sportsku infrastrukturu.
" Prošle godine smo rekonstruisali teren ispred Sportske dvorane ` Mladost`, a iduće godine planiramo rekonstrukciju terena iza dvorane za rukomet,odbojku i mali fudbal", rekao je Javor.

Nakon defilea na Trgu majora Zorana Karlice večeras su promovisani su sportovi predviđeni za završni , četvrti dan manifestacije " Dani sporta" - košarka, rukomet, karate, tekvondo, brazilski đijuđicu i odbojka.

prijedorgrad.org

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.