Izdvajamo

 

Danas u fudbalskoj javnosti manjeg bh. entiteta, široka rasprava. Reorganizacija takmičenja je tema koja brojne klubove dovodi u veliku neizvjesnost i eventualno, niži rang takmičenja.

 Kakva je situacija na Vedrom polju, nakon što je jučer “pukla” šestica u sred Bosanskog Broda? Tako je mirno da bi bebe mogle spavati jer sve se završilo na najbolji mogući način. Nakon jučerašnjeg rezultata Polet-Brdo 0-6, jasno je da se odlazi na pauzu uz sreću koja je veća od Mataruškog Brda. Sezona je okončana na diobi trećeg mjesta.

 

Rezultat je to vrijedan divljenja. Taktika Gorana Kecmana i Mirze Alkića bila je kobna za protivnike Brda u 16 odigranih utakmica. Pored tih pobjeda, pet susreta je završeno bez pobjednika. Dakle, samo devet poraza u 30 odigranih kola drugoligaškog fudbala. Najbolja sezona u historiji kluba koji život znači, uz gol razliku +18.

 

U posljednjih 11 kola, kada se”lomilo” prvenstvo, žuto plavi su upisali devet pobjeda, jedan neriješen rezultat i samo jedan poraz. To su podaci koji nas čine jako ponosnim i sretni smo što će obići svijet i dati vam novi poticaj za podršku klubu iz rodnog kraja. Omladinski fudbalski klub Brdo je sportski kolektiv o kojem se priča i koji je zahvaljujući svojim članovima, sponzorima, donatorima i navijačima uspješna priča.

 

Ogroman posao na promociji kluba je uradio medijski tim. Tu se mora odati priznanje Samiru i Mirsadu Čauševiċu koji su angažovali novinara Senudina Safiċa koji iza sebe ima prenose reprezentativnih selekcija BiH, ali i pouzdane saradnike tako da čine tim koji vam nudi obilje informacija. Naše utakmice su gledane širom svijeta i to je dodatno pomoglo da dođemo do naše raje od koje očekujemo veliku podršku.

 Uživajte u postignutim rezultatima. Naredna sezona? Biće jako izazovna, ali pokazali smo da znamo i možemo. Moramo se još bolje organizovati, kako zbog budućnosti tako i zbog onih koji nisu s nama, a vażni su za fudbal lijeve obale rijeke Sane.


mojprijedor.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.