Izdvajamo

 

Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu u Prijedoru je organizovana šetnja gradskim šetalištem čime je javnost još jednom upoznata da je ova lokalna zajednica prijateljski raspoložena prema ovoj populaciji.

Šetnju je organizovalo Udruženje građana za pomoć i podršku licima i porodicama lica sa atipičnim razvojnim karakteristikama "Plavi balon".
Predsjednik Udruženja Vojin Nišević izjavio je da udruženje ima 58 članova od čega je 22 djece.
" Što se tiče broja soba sa autizmom u Prijedoru, Centar za socijalni rad nas je informisao da u Prijedoru ima 36 osoba sa poremećajem iz spektra autizma od kojih je 6 registrovano prošle godine što znači da je taj broj u porastu na šta mi stalno upozoravamo", izjavio je Nošević novinarima.
On je dodao da je saradnja sa Gradskom upravom veoma dobra i da očekuju da će napredati jer se radi o relativno skoro osnovanom udruženju.
" Naša je ideja bila , a za to trebaju značajna finansijska sredstva da mi ovdje imamo u našem udruženju bar jednog logopeda , defektologa i psihijatra i psihologa, makar da nam dolazi pod ugovorom ili nešto, ali za to trebaju značajna sredstva", ističe Nišević.

On je dodao da im je Dom zdravlja izišao u susret i zaposlio jednog logopeda, ali da je to nedovoljno te da će se u narednom periodu raditi dalje u tom pravcu.
Načelnik gradskog Odjeljenja za kulturu, međunarodnu saradnju, sport i nevladine organizacije Aleksandar Milješić izjavio je da je Udruženje osnovano prošle godine i da je grad Prijedor prepoznao njihov rad.
" Imamo veoma dobru komunikaciju i trenutno zajedničkim snagama radimo na pronalaženju adekvatnog prostora za njihov rad", rekao je Milješić.
On je dodao da su u budžetu grada obezbijeđena sredstva za sufinansiranje redovnih aktivnosti udruženja i da su oni u okviru projekta Reload 2 koji finansira Evropska unija , a implementiora UNDP BiH u saradnji sa gradom Prijedor uspješno realizovali projekat` Ostvari svoje pravo` finansijski podržano sa 18.000 KM.
Ove godine se u svijetu obilježava pod motom "Nismo nevidljivi".U Prijedoru je obilježen pod motom "I ja volim nekog s autizmom". Puštanjem plavih balona u vazduh se želi istaknuti nedovoljna informisanost javnosti o ovom poremećaju koji je sve prisutniji u našem društvu.

prijedorgrad

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.