Izdvajamo

 

IZ DNEVNIKA JEDNE ŽENE   AUTOR: SEMIRA JAKUPOVIĆ

 

Dani često liče kao jaje jajetu

Ni ustali nismo

A već razmišljamo

šta sve moramo

 


Moja druga polovina i ja

Pijemo jutarnju kahvu brzo

I kada ne pričamo mnogo

Mi se već odavno razumijemo

 


Kad imaš uza se nekog

Koga voliš i život dijeliš

Sve lakše biva

i novom se danu veseliš

 


U glavi mi riječi majke

Da posao pobjeći neće

A vrijeme bježi poput zeca

Nikako ga uhvatiti

 


Razmišljam šta za ručak kuhati

Stignem i kruh da umjesim

I pitu da napravim

Valjda to tako rade

žene iz generacije moje

 


Čistim, perem, prašinu brišem

U glavi uvijek djecu nosim

Usput pišem poruke

 


Familiji razbacanoj po bijelome svijetu

Ubacujem srca i smješka

Neka znaju da ih volim

 


Brzo preletim po ormaru

U mislima boje sparim,

ne šminkam se,

I žurim u novi dan

 


Djecu već godinama učim

Gledam da ih puno ne namučim

Imaju i te male glavice

svoje probleme male

 


Na povratku u prodavnicu

svratim po par sitnica

A završim s nekoliko vrećica

 


Dok šetam, na trenutak zastanem

I cvijet pogledom pomilujem

Pogledam u nebo i Bogu se zahvalim

Hodajući ponekog prijatelja nazovem

 


Pitam se,

kako sve to stane u jedan dan

Noge bi često da brže hodaju

Ali se brže no što mislim predaju

 


Iz dana u dan nas umara život

I mnogi dragi meni polagano

Na put bez povratka odlaze

 


Često mi se inspiracija javi,

Pokuca u svako doba dana i noći

Poput dobrog prijatelja

Bahne bez najave

Ja joj vrata velikodušno otvaram

I pjesme poput ove pišem

 


Ponekad u san brzo utonem

Često mi društvo prave

neprospavane noći

I monolozi bez početka i kraja

I razmišljam kako bih i sebi i drugima

mogla pomoći

 


Pred zoru mi se spava,

ali sat mi saveznik nije

Ustajem, u susret novim danima

Koji kao jaje jajetu liče

 

SVIM ZENAMA SVIJETA SRETAN 8. MART DA BUDETE ZIVE, ZDRAVE I VESELE SVAKI DAN U GODINI....OD SRCA ZELJE I CESTITKE....Kozarac.eu

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.