Izdvajamo

Piše:Alma Ćirkić

Nego da ja vas onako pitam, uz kaficu?
Da li vas je ikada usrećio tuđi muž? Mislim, usrećio ono pravo, do srži! Da li vam je ikada tuđi muž ispunio želju o kojoj sanjate 20tak godina? Dao vam ono što vam je od početka braka nedostajalo?
Meni jeste. Juče.
Dogovaramo mi to već mjesec dana. Te ovde ćemo, onde ćemo. Malo više gore. Spusti to. Pomijeri ulijevo. Da stavim zaštitu? Obavezno! U kojoj boji? Istoj kao to što držiš u ruci!
Sve smo mi to tako dogovorli.
Granitni sudoper, plinske klizače i ladice koje mogu podnijeti težinu šerpi. Mat mediapan u antracit boji, kombinovan sa bojom bijelog hrasta. Onda je on to malo reckao, pa brusio, pa farbao.
Uglavnom, krajnji rezultat je kuhinja mojih snova. Čak se i Onom Mom dopalo. Kaže on meni kako je Danijelin muž vrhunski majstor. Jeste, kažem. Zna šta žene vole. Mislim, kad su kuhinje u pitanju, naravno.
Ako se u vašoj glavi kuhalo bilo šta drugo, vi stvarno trebate tuđeg muža. Ovaj, novu kuhinju!
Uglavnom, svako treba osvježenje s vremena na vrijeme. Ako će ga unijeti i tuđi muž, neka.
Nekako je slađe poslije toga na novoj ploči od kuhinje.... sjeckati luk i mrkvicu za čorbu!

...počinje priču o Kozarcu Ibro Kahrimanović: "Kozarac živi zahvaljujući dijaspori, odnosno Kozarčanima koji su se nakon progona zaustavili u evropskim zemljama, u Americi. Ali, iz ljubavi, iz nekakvog svog kozaračkog inata ponovo su izgradili ovo mjesto, čime je Kozarac postao simbol povratka u BiH. Istina, najveći broj njih dolazi za novogodišnje praznike i tokom ljeta, ali ono što su izgradili ovdje – kuće, drugi objekti – garancija su da će se vratiti zastalno i nastaviti živjeti ovdje."