Izdvajamo

Šivićevo jezero u Sanici kod Ključa nestalo je u ogromnoj rupi, koja se sve više širi i prijeti okolnim objektima. Rupa je tokom noći dostigla dubinu od 15 metara, a pokidala je i glavnu vodovodnu cijev, javljaju nam mještani.

"Jučerašnji 'abez' koji je progutao Šivićevo jezero u Sanici se neprestano širi. Sa jezerom su doslovno nestale dvije ogromne vrbe, visine gotovo 13 metara. Rupa se tokom noći proširila i dostigla dubinu od 15 metara. Pokidala je glavnu vodovodnu cijev, tako da su mještani ostali bez vode. Niko od struke ili bilo koje organizacije nije izišao na teren", ispričao je za naš portal čitatelj Hamdija Mešanović.

Mešanović navodi kako je rupa postala turistička atrakcija te okuplja sve više građana. Građani su i samoinicijativno započeli radove na ponovnom uspostavljanju dovoda vode.



Podsjetimo, mještani Sanice, mjesta u općini Ključ, ostali su zatečeni nakon što je malo jezero u njihovom mjestu gotovo preko noći presušilo, a iza sebe ostavilo ogromnu rupu koja se neprestano širi.

Pretpostavlja se da se rupa širi zbog podzemnih voda, a već prijeti objektima koji se nalaze u blizini.




Inače, u Sanici se ovakvo nešto i ranije dešavalo. Rupa u zemlji pojavila se i 2010. godine, a Krajišnici su je nazvali "abez", što je starinska riječ kojom su ljudi nazivali nastanak rupa u zemlji.

"Abez" je naziv i priče Skendera Kulenovića, koji je još prije skoro više od osam decenija opisivao ovu neobičnu prirodnu pojavu u Bosanskoj krajini

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.