Izdvajamo

 

Večeras dan uoči Bajrama pred svim džamijama najmlađim su dijeljeni slatkiši, bajramski paketići i obavezna halva.
Danas bilježimo podjelu halve u Udruženim džematima Srednji Jakupovići-Kevljani-Hadžići u džematu Srednji Jakupovići, ispred Makteba. Podjela halve u kozaračkim džematima je tradicija već više stotina godina i to je ono specifično za ovaj kraj.

Podjela halve se obavlja dan prije Bajrama u svakom džematu MIZ Kozarac. Obično roditelji donesu halvu, zadnjih par decenija bude više slatkiša, a manje halve. Došla modernija vremena. Sve se ostavi na jedno mjesto. Djeca se okupe u krug, dok džematlije dijele halvu i ostale slatkiše. Ovo je velika radost za svu djecu u našem kraju. Ovaj običaj je specifičan za ovaj kraj i nisam čou za ovakav običaj u drugim krajevima BiH.

 

 Kod udruženih džemata je nekako posebo svečano, a prava ljepota je vidjeti džematlije iz tri džemata na jednom mjestu.

Pored uobičajene podjele halve, raznih slatkiša, ovdje djeca budu darovana posebnim paketima.
Suvad Kevac svake godine pokreće akciju Bajramski paketići putem njegovog portala Kevljani.eu.
U ujedinjenim džematima ( KEVLJANI, HADŽIĆI, SREDNJI JAKUPOVIĆI) džematlije koji žive negdje u drugim državama, kao i ovi koji žive kod svojih kuća, dobrovoljno doniraju novac za Bajramske paketiće. Prikupljenim sredstvima, priča mi Zijad Hadžić, kupe se paketići i sva djeca, uz paketić daruju se sa jednom novčanicom. Ovaj put to je bila novčanica od 20 KM i paket vrijedan 20 KM.

 

 Nekada su se naše majke i sestre trudile da pripreme halvu po kojoj su mirisali kozarački sokaci. Danas je manje halve, a više drugih slatkiša koji su zamjena za halvu.

Nijaz-Caja Huremović

 

 

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.