Izdvajamo

 

Semira Jakupović

Bajram - NAJDRAŽI GOST 


Veliki sam praznik sam

Najmiliji gost braći i sestrama po imanu

Od istoka do zapada

Na svakoj paraleli i meridijanu.

 

Ime mi je Bajram

I zovu me najdraži gost

Dva puta godišnje dolazim u pohode

Poslije Hadža i kada završi post.

 

U srcu mi vjecno stanuje

Vjera u Samilosnog Allaha dz.š

Ja se divim onima koji mu se klanjaju

I dove od srca upućuju

 

I volim lik i djelo

Poslednjeg poslanika Muhammeda a.s.

Koji kroz iskušenja teška prolaziše

U borbi za svoj ummet

Nikad ne posustaše.

 

Vole me svi, od djeteta do starca

Putujem od pustinja, rijeka i mora

Osjete moju ljepotu

U toplim i hladnim krajevima

I preko sedam gora.

 

Volim čistoću,

polumjesec i zvijezde

I boju zelenu iz prirodnog kista

Vitku munaru i alem što blista

 

Doživio sam sva godišnja doba

Osjetio behare i ljetne vrućine,

Morske maestrale sa plave pučine

Lišće što opada i zime snježne

Najmilija kuća uvijek mi džamija

I pjesma lijepa ilahija.

 

Ne gledam na boju kože

I volim svakog k’o na sedždu padne

Osmjeh podari i sadaku dadne.

 

Volim svjetlost kandilja

U noći dok ih gledam

ezane slušam

I postače na sehur budim

A pred zalazak sunca

Snazne u vjeri iftarima nudim

 

Zbog mene vjernici putuju na Kabu

Kurbani se dijele i oblače nova odjela

Zbog mene se prave ukusna jela

Halva, baklava i trpeza cijela.

 

Svi me na nogama dočekuju

I zambak i ruža i mirisne avlije

Pite što se puše iz tepsije

I begova čorba iz činije

 

I suza radosnica od sreće zablista

Srce se liječi svetim Kur’anom

I duša bogobojazna i čista.

 

Najdraži sam gost u kućama mnogim

Zbog mene se okuplja rodbina cijela

Poželi se rahatluk, dobro zdravlje

I ispunjenje svih želja.


Semira Jakupović

Bajram Šerif Mubarek Olsun svim posjetiocima stranice kozarac.eu

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.