Izdvajamo

 

21. septembra se obiljezava Medjunarodni dan mira, a u svijetu se vodi kampanja "12 dana mira", koja traje sve do 2.10.2021.
U prilogu su dvije pjesme, od Semira Jakupović, kao povod ovom dogadjaju.

MESOPOTAMIJA/ KONKURS “POEZIJA BEZ GRANICA/ OKTOBAR 19.

SANJAM BOLJI SVIJET SEMIRA JAKUPOVIĆ

Sanjam svijet u kojem caruju boje duge

U kojem nema crnila, sivila, ni tuge

U kojem se liju suze radosnice

A nebom lete bijeli baloni i ptice

Sanjam svijet u kojem se odrasli ponašaju k’o djeca

A mnogo toga od njih se naučiti može

Da voliš, da ne mrziš, prihvatiš dobrog čovjeka ruku

Bez obzira u što vjeruje i kakve je kože

Sanjam svijet u kojem je svako nasmijan i dobro došao

U kojem nema žednih, niti praznih stomaka

Djecu na cvjetnoj livadi bez straha od mina

Majke koje neće žaliti, zbog ratova gubitak sina

Sanjam svijet u kojem se poklanjaju osmjesi

Svijet u kojem se ne opraštaju teški grijesi

Gdje se jezici i običaji zajedno slave

Gdje ljudi ne gube zbog ratova glave

Sanjam svijet nježnosti I nevinosti

Poput tek rođenog djeteta

Gdje se dijelimo na ljude I neljude, dobre i loše

Gdje samo smo građani planete Zemlje, građani svijeta

Ne znam, možda ćete moje snove utopijom zvati

Ali i odrasli, imaju pravo maštati….

 

KADA BI DJECA UREDILA SVIJET Semira Jakupović

Posvećeno svoj djeci svijeta uz želju da žive u miru i imaju bezbrižno djetinjstvo

Kada bi djeca uredila svijet

Sve bi bilo za ocjenu pet

Svi oni koji su u vladi

Morali bi da vode računa o gladi

Avioni, bombe, pištoljii i puške

Bili I bi I ostali samo igračke

Okrenuli bi ovaj ludi svijet naopačke

I za prijateljstva i dobrotu

Dijelili značke

Kada bi djeca imala moć

Govorila bi iskreno ono što misle

Dijelili bi čokalade kao po navici

Lopte bi letjele u visine

I ne bi bilo natpisa “Mine”

Svjetom bi putovali k’o mirotvorci

I bili za pravdu neviđeni borci

Suze bi brisali žednima sa lica

I gasili zvukove čelicnih ptica.

Ratovi bi bili stvari nepoznate

I sva bi djeca imala tate

I svako bi dobar biti htio

Niko se ne budi u skloništu krio

Svi bi imali tople kuće

I na stolu pogače vruće.

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic