NAJBOLJE BAJRAMSKE PJESME
Jedna moja pjesma o Ramazanu sa takmicenja povodom Ramazana i Bajrama.
Objavljena je u eletronskom zborniku "Djed Bajro i Bajramske radosti" , a izdavač je Kulturno udruzenje Musa Ćazim Ćatić"
Semira Jakupović, Kozarac
RAMAZANI I BAJRAMI U IZBJEGLIŠTVU
Sjećam se tih godina ratnih
i Ramazana i Bajrama koje smo dočekivali s radošću
Ali I sa velikom tugom
Sa svjetlošću velegradi što nude
Ali daleko od rodne grude
.
Daleko od familije rasute po svijetu
Sa uzdahom na svakome cvijetu
Sa neznanjem da li su živi ili mrtvi
Kada i hoćemo li se ikada
Ponovo sastati za ramazanskom sofrom
.
Sjećam se kao i danas
Proljeće biješe
Nigdje jorgovani i bagremovi kao u Bosni ne mirišu
Donesu nostalgiju i paraju dušu
.
Umjesto mirisnih avlija
okupanih zamabakom, beledijom i ružoma
koje smo ponijeli u sjećanju kao najljepši dar
umjesto naših kuća koje smo preko noći izgubili
sa zavežljajem u ruci po svijetu se potucali
umjesto naših soba zastrtih bosanskim ćilimima
prozorima kroz koje gledasmo naše sokake i mahale
nađosmo se u dugim, hladnim hodnicima bez kraja
u borbi života i smrti, u krugu koji se nemilosrdno vrti
.
Mi, izbjeglice, al’ ne volim tu riječ
Jer, ko bi bolan toliko ljepotu izbjeg’o
.
Da nije protjeran, da nije mor’o
Mi, muhadžeri, koji preko noći izgubismo
Utočište domovine
Kao kad dijete izgubi majčino krilo
.
I kad imadoh sreću da život svoj i dječiji spasim
Da u oazu mira što nudi tuđina
Nađem sigurnost, al’ dušom patim
S radošcu dočekivasmo naše iftare
I sa sjetom se sjećasmo na nekadašnje dane
Kad ramazanska sofra bijaše puna
.
Toliko puta pomislih: “Gospodaru, Ti najbolje znaš,
Zašto nam ovo iskušenje daješ!
Daj nam snage, da sačuvamo naš Iman,
Daj nam snage, da ostanemo ono što smo oduvijek bili
Učvrsti nas u vjeri našoj i u onom o čemu smo oduvijek snili”.
.
I tako prolaze godine daleko od domovine
Iza kućnih vrata napravih svoju malu Bosnu
Sa iftarima, ramazanskom sofrom,
Bajramom i bajramlucima
.
I godinama u predvečerja
zvonki, bezbrizni, dječiji glasovi.
U uspomenama odzvanjaju
“Gore kandilji!”
Čujem glas majke koja nas doziva
Zadihana, ali neumorna
I za sofru poziva
Osluškujem očeve korake
Kada se iz Bajrama vrati
Nane, komšije i ostalu rodbinu
Sa srećom i uzbuđenjem
I k’o će prije bajramluke dati
.
Glasom mujezina se napajam,
Pogled na munaru me odmara
Mirise lepina i vrućih somuna udišem
I vječitu pjesmu najdražem gostu pišem.
FB: Djed Bajro i bajramske radosti